Marketing
Večeras
Oprosti - rekao sam joj tiho kao da me može čuti, želeći pronaći opravdanje za sebe prije no što ću izvršiti smrtnu presudu. Prislonivši dlanom na njenu grubu koru mogao sam osjetiti toplinu koja je izvirala iz unutrašnjosti debla. Neka bude što mora biti - prošaptala je. Zarezao sam pilom preko najjače grane i ništa više nije bilo isto.
Divlja bajama rasla je na ovom mjestu čudo vremena, posadio je dida one godine kad su mu trebali oduzeti dio vinograda za gradnju nove ceste. Mislio je - platit će mu više ako bude nasada voćaka na njoj. I cesta prođe, prođoše i godine, a bajama ostade. Njezini plodovi bili su mali, gorki i bezukusni. Nismo ih nikada ni brali. Ostajali bi na stablu dok sami ne bi otpali. Ali kad bi procvjetala sredinom veljače, toliko bi se nakitila cvijetom da bi putnici stajali uz cestu samo da joj se na trenutak dive. A ona bi se sva važna šepirila kao da će se od njenih plodova ispeći najljepši rafijoli na svijetu.
Zavodnica...
Da je ona sada tu, rekla bi - nemoj, pusti je još malo.
Ali moram dati prostora ovim mladima pored nje...
Ma znam, al' izborit će se mlade za prostor, pusti je...
Ipak, sad je došlo vrijeme. Jednu po jednu, odrezao sam joj sve grane, sklonio ih sa strane. Tek je golo deblo ostalo viriti iz zemlje. Drvo bajame, žilavo je i tvrdo. Ne da na sebe. Prije će pila polomiti zube nego što će ona popustiti.
Počeo sam kopati krug oko debla. Korijenje se razmahalo prema svim stranama međuzemlja. Skriveno u dubinama, čvrsto se vezalo za tlo kao sidrom za morsko dno. Prerežem jednu žilu, pojave se nove dvije. Nije lako. Grašci znoja mi izbijaju po čelu. Ruke nabrekle, izfrižane, odviknute od poštenog rada...
Da je ona sada tu, rekla bi - odmori malo, ne forsiraj. A ja bi samo odmahnuo rukom - odmarat ću se kasnije...
Krug raskopane zemlje oko debla postajao je sve širi. Gurajući ga i potežući čas na jednu pa na drugu stranu, stablo je polako popuštalo. Više nije stajalo onako čvrsto i samouvjereno. Kad sam prerezao i posljednju žilu koja ga je vezivala za tlo, smogao sam još toliko snage da ga oborim jednim hrvačkim zahvatom. Naklonio sam mu se. Bio je dostojan protivnik. Ali, takav je život. Tako mora biti.
Da je ona sada tu, pospremili bi alat, pokupili drva i krenuli prema kući.
*****
Posljednji dan siječnja trebao je biti tmuran, hladan i vjetrovit. Tko zna zašto nije bio. Kasno popodne, spustio sam se do mora. More je mirno disalo. Zavladale su alkionske tišine.
Jedino su neki ribari punili vrše starim kruhom i bacali ih u more. Možda se poneki zabludjeli cipal i zaleti u njezinu klopku.
Da je ona sada tu, držali bi se za ruke, šetali uz more i ljubili se.
Obećavali bi jedno drugom vječnu ljubav.
I poklanjali jedno drugom mnoga obećanja još.
Ali nije.
Nije bila tu.
I neće.
Večeras će se sve riješiti.
Večeras ću navući zastor preko svojih snova.
Večeras ću odustati od nas...
Post je objavljen 31.01.2013. u 18:25 sati.