Marketing
„Čačiću, vrati se!“
Ovih dana često mi na um dolaze preminuli „Feral Tribune“ i ministri za kulturu koji su se izredali od nastanka neovisne Hrvatske pa do danas. Ovako na prvi pogled teško da će netko naći poveznicu. Ipak, ja sam je našao.
„Feral Tribune“ godinama je, do svog ukinuće 2008. godine, objavljivao listu pod nazivom 'Great shit' u kojoj je objavljivao 'velike misli' naših veleumnih političara a onda na kraju godine objavljivao dobitnike zlatne, srebrne i brončane medalje za 'Great shit' godine.
U ovoj Lijepoj a nadasve Kulturnoj državi prvi ministri koji su se smjenjivali kao na tekućoj traci bili su, među najčešćima, ministri kulture. I sjećam se da se u mojoj sredini kratko vrijeme nakon smjene govorilo: „E da nam je ostao onaj prethodni!“
A uzrok ovim sjećanjima trenutačni nam je ministar gospodarstva, stanoviti Ivan Vrdoljak, koji je došao na mjesto arogantnog, bezobraznog, nesposobnog, prepotentnog etc. Radimira Čačića. Potonji je veliki bijes puka polučio izjavom u svezi poskupljenja struje: „Neka manje telefoniraju pa će imati za struju!“ Što je onomad asociralo na izjavu poznate carice i kraljice: „Ako nemaju za kruh neka jedu kolače!“ Tada smo mislili da je to izjava koja u svakom slučaju može kandidirati za neku od medalja 'Great shit'.
Sticajem okolnosti, sudbine ili pak božje providnosti (tek će se vidjeti je li ona bila dobra ili loša) autor spomenute izjave morao je odstupiti i svekoliki puk je odahnuo. No ne lezi vraže, a sve u skladu prakse hrvatske politike da je svaki novi ministar gori od prethodnog, na njegovo mjesto je došao Ivan Vrdoljak (glavna kvaliteta: član je Hrvatske Nepotrebne Stranke a njoj pripada resor spomenutog ministarstva). Za njega se ne mogu prilijepiti sve one karakteristike kojima je bio obdaren njegov prethodnik, ali je njega u natjecanju za spomenute medalje već prešišao i to ne jednom nego dva puta.
Prva izjava pala je na skupu poduzetnika, poslodavaca ili pak sasvim obično kapitalista (odabrati što je kome drago) i već je svima dobro poznata ali nije zgorega ponoviti je:
„Zahvaljujem Vam što nam dajete plaću (poslodavci da ne bude zabune, nap. s.c.) i hranite svoje djelatnike!“ Bilo bi smiješno da nije tragično.
Druga izjava pala je kad je izvjesna procjeniteljska kuća DOING BUSINESS (što su takvi navalili na nas kao muhe na govno!) objavila kako je Hrvatska na 84. mjestu ljestvice po poželjnosti za investitore, a glasi:
„Zamislite čovjeka koji želi investirati u takvu zemlju (Hrvatsku, nap. s.c.). Pa kako može!? To bi učinio jedino u slučaju da iz nekog razloga mrzi sve 83 prethodne zemlje!“ Pazite: to je izjavio ministar gospodarstva i ostao ne samo na svom položaju već i živ!
Ako netko želi 'dublju' analizu ovih izjava može ih naći u današnjem J.L. pa se ja u to upuštao ne bih. Osvrnuo bih se samo na jednu, za sada manje, zapaženu reakciju na prvu izjavu.
Naši vrli sindikati su bili osupnuti spomenutom izjavom i, možete zamisliti tu nezamislivo oštru reakciju, zatražili od ministra da se – ispriča!
Da su ti sindikati za nešto oni bi trenutačno, momentalno, promptno, 'kak si rekel keks' organizirali SVEOPĆI (generalni) štrajk svih 1,2 miliona zaposlenika pa bi se vidjelo 'čija mačka crnu vunu prede'! No za takvo nešto oni nisu sposobni a, po mojem mišljenju, ni dovoljno hrabri.
O drugim faktorima društva, kao na primjer Crkva (kaj bi ja štel, pa ne radi se tu o seksu), HAZU, HHO, raznim neprofitabilnim, građanskim etc udruga da ne govorimo. Oni se ponašaju kao ona čuvena tri majmuna: ništa nisam vidio, ništa nisam čuo, ništa nisam rekao.
Post je objavljen 31.01.2013. u 15:23 sati.