Marketing
terorizam kretena
Ante Tomić odbacuje bilo kakvu teoriju urote i postojanje neke tajanstvene organizacije koja je inicirala, finacirala, izvježbala i poslala bombaše. Smatra da je posrijedi naprosto istinska glupost svemirskih razmjera.
Davorka Blažević odbacuje prvotno policijsko objašnjenje da je uzrok svemu mladenačka obijest, kao i priznanje odvjetnika optužene strane da je posrijedi banalni kretenizam, kao minoriziranje kojemu je cilj prikriti da je posrijedi klasični terorizam s ciljem pokazivanja da u Hrvatskoj danas nitko nije siguran, da je sustav nefunkcionalan, a vlast nesposobna jamčiti i elementarnu sigurnost svojih građana.
Na prvi pogled izgleda kao da Davorka Blažević i Ante Tomić iznose suprotne teze koje se međusobno isključuju, da samo jedno od njih može biti u pravu, ali ne! Naizgled kontradiktorna gledišta zapravo se podupiru.
Uočena je upadljiva korelacija između desničarenja i gluposti. Logički korak dalje - desničarski ekstremizam s realizacijom u terorizmu je kretenizam. U pravu je Blaževićka kad kaže da priprema, promišljanje, obuka, uvježbavanje i koordiniranost aktera upućuju „na vrlo opasnu i smišljenu namjeru“, na terorizam, kao što je u pravu i Tomić kad ocjenjuje da se na tom poslu okupila nevjerojatna koncentracija kretena. Odluka za terorizam u njihovim uvjetima zahtijeva veliku dozu idiotluka, socijalni kretenizam je nužan da bi se netko tko ne zna što bi sa sobom, koliko mu je dobro, odlučio za terorizam. Na djelu je TERORIZAM KRETENA.
Socijalni kreteni se ne rađaju nego postaju. Pitanje je kako postaju socijalni kreteni, još gori stupanj od banalnih svakidašnjih idiota.
Dio odgovora je u ocjeni sredine iz koje su „obijesni“ teroristi potekli. Davorka Blažević procjenjuje Vodice kao gradić koji se obogatio zimmer-freiom, izgubio osnovne društvene vrijednosti i postao moralno i socijalno zapušteno mjesto bogatih ljudi. Drugi dio je u karakteristikama uže grupe u kojoj su ti mladi ljudi stasali, porodičnom okruženju. Jedan od njih je iz porodice Zvonka Bušića, terorista koji je 1976 postavio bombu u New Yorku i oteo avion. Svi su oni od kolijevke rasli uz uvjeravanja kako je to bilo hvalevrijedno junačko djelo. Mladi ljudi su imali priliku osvjedočiti se kako su sve priče kojima su ih dojili istinite kada se Zvonko Bušić slavodobitno vratio u Hrvatsku, pa je u formiranju njihova kretenizma imala udjela i najšira zajednica. Vidjeli su kako je Zvonko Bušić dobio društveno priznanje tretiranjem kao da je heroj, te državnu potvrdu kroz penziju. Najuže, porodično okruženje, te lokalna, gradska sredina i najšire okruženje, društvena zajednica i država, djelovali su usklađeno.
Pohvatani teroristi su shvatili poruku, prihvatili je i primijenili, sproveli je u djelo. Što bi drugo kad su se bili našli u situaciji usporedivoj s nespokojstvom žena kojima otkucava biološki sat pri kraju rasplodnog perioda, a još nemaju željenu djecu. Mladost prolazi, a još nisu postavili nikakvu bombu ni oteli ijedan avion! Njihov kretenizam bio je pod snažnim pritiskom da što prije učine bilo što, pa nije čudo da je završio u eksploziji.
Post je objavljen 31.01.2013. u 10:34 sati.