Pregled posta

super mi počela godina!

..da, naravno,
kao nastavak mog dolaska,
našla sam se sa mamom na kavi.
sretna što je vidim nakon mjesec dana :)
pa mama mi je, to je valjda normalno da sam je se zaželjela.
ali ne i ona mene :)
barem je tako ispalo.
nije joj bilo bitno ništa vezano za tih proteklih mjesec dana.
više mi je pričala o sebi i svojim problemima.
i naravno onome što se događalo kod nje u tih mjesec dana.

moji starci (mama i tata, iako mi to smiješno zvuči jer nisam više klinka)
rastali su se, razveli točnije, prije više od deset godina.
i tad nisu podijelili zajedničku imovinu.
ono što su jedino imali, stan.
jer se moj mlađi brat usprotivio toj podjeli.
iz jednog sebičnog razloga.
gdje će on doći spavati kad dođe u Os?
kod mame ili kod tate?
a ne u stan gdje je odrastao?
pa da bi udovoljili njegovim željama, iako dolazi jednom godišnje na jednu noć,
oni su ostali zajedno živjeti u istom stanu,
'pileći' mene oko 'zajedničkih' stvari.
tipa: crkao im bojler - nisu se mogli dogovoriti oko modela, veličine, cijene i tko će ga kupiti
jer onaj drugi ne želi se tuširati pod tuđim bojlerom.
pa sam tako ja odlazila i kupovala u svoje ime za njih oboje, da ne bi bilo rata 'u kući'.
i ne samo to, dakle, hladnjak, perilica, zamrzivač,...da ne nabrajam.
no rata je i dalje bilo, a ja sam bila kao nekakav 'Unprofor', ne baš uspješna u 'gašenju' vatre.
moj brat je iz Zg samo žalio mamu koja 'jadna, nezaštićena' sve to trpi.

uglavnom, prije dvije godine stari mi ode u mirovinu, prijevremenu.
istina i na moj nagovor, jer je ludio na poslu, u graditeljstvu,
uz nemoguće uvjete rada, na suncu, sa strašnim pritiskom, bez radnika, sa rokovima,
nosio poslove kući, tabele, obrasce, ispunjavao do iznemoglosti, nije znao, ludovao...
mislila sam da će ga infarkt 'strefiti' bude li ostao raditi.
danas, nakon dvije godine odmaka,
drago mi je da sam ga potjerala jer ima pristojnu mirovinu za današnje prilike,
a da je ostao ili bi dobio otkaz ili ne bi primao već mjesecima plaću,
bez stresa je zbog posla, i zdrav je,
te je mogao napokon početi malo i uživati u životu.
tako sam barem mislila, i još uvijek mislim.
no nemamo svi isto mišljenje, zar ne?
pa tako, moj stari, još za radnog vijeka
imao je nekakvu montažnu vikendicu u najmu
i počeo pored nje graditi nekakav zidani objekt te se zadužio za materijal.
da sam neke druge struke rekla bih kako je krasno možda to napravio.
kako sam građevinka, bila sam razočarana kad sam vidjela na što to liči,
i 'popljuvala' sam ga, bez imalo takta.
bilo mi je poslije krivo.
no i danas ne znam što mu je bilo kad je gradio taj zidani objekt.
naravno, nije ga završio.
pa sad ima pored montažne kućice nekakvu čudovišnu tvorevinu polugotovu, ruglo.
i što je najbolje, toliko se zadužio za taj materijal,
da danas otplaćujući ga jedva sastavlja kraj s krajem
a iz tog razloga nije 'u glavi' a ni financijski spreman uživati na vikendici.

mama s druge strane, još ima dvije godine do mirovine,
iako bi i nju mogli poslati prije vremena u mirovinu.
radi, no stalno je nezadovoljna.
plaćom, radnim okruženjem, zadacima na poslu,
kolegama, stalno je s nekim u konfliktu i što god joj daju za napraviti
komentira kako to nije u opisu njenog radnog mjesta
i kako ima premalu plaću da bi to radila.
iskreno,
plaća joj je sa srednjom stručnom spremom manja od moje tek za tisuću kuna,
a veća od mojih kolegica sa sss za dobre dvije tisuće.
u današnje vrijeme, ja smatram da ni nije svjesna koliko je sretna.
uglavnom, prije godinu dana odselila se iz zajedničkog stana
tvrdeći kako je on ugnjetava i kako ne može više u istom stanu s nim živjeti.
sad, da ne budem subjektivna, no i njezine poruke potvrđuju to,
ako je tko koga ugnjetavao onda je to ona njega
stalnim 'dopisivanjem' upozoravanjem, vrijeđanjem
kroz poruke koje mu je ostavljala u stanu dok ga nije bilo.
otišla je u podstanarski stan
a u svoj dio stana uselila nekog studenta kako bi od njega ipak neki novac dobila
i sebi smanjila troškove.

da, zaboravih reći kako je nakon razvoda
mama svoju polovicu stana prepisala na mog brata.
'ali, ne brini se, neće tebe tvoj brat oštetiti'
zato da bi nemajući na sebi ništa,
možda od grada dobila na korištenje neki stančić.
nije ga nikada dobila.
kad su joj nešto i ponudili,
nije joj odgovarala lokacija, ako sam dobro shvatila.

i tako...
sve je bilo ipak barem prividno ok,
svatko u svom nekom prostoru, jedno drugome ne smetaju.
mir.
tako sam barem mislila.

no dok sam ja bila u B,
mama se dosjetila 'odličnog' plana
i naravno dobila podršku mog brata.
da tatu strpa u dom,
proda stan, ili ga brat isplati u njegovoj polovici
na način da digne kredit u banci u kojoj radi
(sigurno ne tako 'povoljan' kao moj u CHF, hehe, malo se šalim),
i ona se može vratiti u 'svoj' stan koji će u konačnici ostati bratu.
stari će po njenom planu završiti u domu
i fino će sa svojom polovinom moći još koju godinu živjeti dok ne usahne u domu od tuge
(ovo ja vidim na žalost kao nekakav kraj ako tamo ode).

a ja, pa bože moj, pa ja sam se bogato udala,
(barem ona to tako vidi u svojoj glavi
i valjda me zamišlja kako ležim na madracu prepunom love
a škrto njoj samo ne želim pomoći, a mogu)
i uopće ne brinem za svoju mamu a ni brata, ne pomažem joj,
iz B joj uvijek donesem neku glupost, neki poklon koji joj ništa ne znači, kao ni bratu,
umjesto da joj dam novac koji joj je potreban.
tako barem govori ljudima oko sebe, ljudima s kojima sam i ja dobra,
pa mi prenesu, neki kako bih znala što stvarno vlastita mama o meni misli i govori,
a neki da malo guštaju dok mi se srce steže slušajući isto.
a i što će meni dio roditeljskog stana u naslijeđe?
zašto ja ne bih preuzela brigu o ocu kad već i ptice na grani pjevaju
da me on voli više nego brata,
istog mog brata koji ga je tužio da mu plaća alimentaciju do njegove 26 godine.
jer dok sam se ja školovala, cijelu srednju i fakultet, nisam ni sto kuna mjesečno dobivala kao džeparac,
sama sam radila pored studija i sebe izdržavala,
i još brinula o njima, zajedničkom kućanstvu, dok sam s roditeljima živjela.
zašto bi iza oca ostao barem novac ako ne i polovica stana
koju bi nakon njegove smrti jednog dana u nekoj dalekoj budućnosti,
kao i nakon njezine, brat i ja podijelili pola pola ili ostao stan u zajedničkom vlasništvu pa ga rentali?
ili zašto i ja ne bih imala neke koristi od prodaje stana
pa ne bih umanjila svoj kredit koji imam na sto godina
i koji mi pojede 7/8 plaće
jer je dva i pol puta veći nego prije 7 godina kad sam ga podizala?

pa smo se nas dvije (ja plavuša dobronamjerno i naivno, a ona sa 'ciljem')
našle na kavi nakon mog povratka.
naravno, ja tad ne znajući ovo za poklone, opet sam joj donijela nešto.
koja ironija :)
nakon sat vremena njezine priče o sebi i svojim planovima
prisjela mi je kava.
što sam joj naravno i rekla.
i nakon toga su razgovor a i druženje vrlo brzo završili.
nakon par dana
naravno da me i tata kontaktirao
i ispričao kako ga mama 'bombardirala' tijekom tih mojih mjesec dana odsustva
letcima o staračkim domovima
porukama u kojima ga sažaljeva kako joj je žao što sam živi i pati se
kako zna da on ne može živjeti sam,
kako ga je izvrijeđala da meni nije dovoljno pomogao tijekom moje kupovine stana
a on jadan ne znajući da nije ni ona se pravdao,
te je jadan i očajan što ako ga brat želi isplatiti.
na žalost, ne može baš puno napraviti kontra toga.
a niti ja :(
takav mi je horoskop čini mi se.
mogu mu pomoći da u tom slučaju (ne znam ni ja kako)
iskemijam nekakvu razliku potrebnu da si kupi garsonijeru,
no trebat će mu još barem pola iznosa,
jer dok poplaća svoje dugove neće mu sigurno ostati puno.

čekam mamu i prvi razgovor,
no ona me nekako izbjegava u velikom luku.
brat uopće ne zove.
zove samo oca da mu kaže kako će dati oglas za prodaju stana.
znaju da sam ja protiv pa se ne žele valjda sa mnom svađati.
trebale smo se naći preko vikenda na zajedničkom ručku za bakin rođendan.
no na žalost (ili na sreću) neću moć doći jer imam ja 'veselih događaja' i u Puli
pa moram malo 'skočiti' tamo.
danas sam istjerala doslovno svog djelatnika iz trgovine i zatvorila je,
nakon dobra dva tjedna njegova nedolaska redovito na posao,
odbijanja da nešto napravi, nejavljanja na telefon, glumljenja da nešto ne zna i ne može napraviti.
no bolje i tako nego da zbog njega 'zaradim' još neku kaznu.

ne znam kako će sve to završiti.
no čini mi se da će moj brat a i moja mama
izgubiti ovakvim vlastitim stavovima i postupcima
svoju sestru, odnosno kćerku.

kako kaže jedna moja prijateljica...
'ti si se rodila sa sasvim drukčijim parom roditelja.
možda si kao duša preživjela brižne roditelje pa sad moraš učiti kako je biti roditelj roditelju'
ne znam postoji li život prije ovog života.
ni što sam bila u prošlom.
a niti zašto sam tako kažnjena u ovom životu.
zar nisam mogla u prošlom imati neke luđake za roditelje
a u ovom dobiti neke normalne?

dakle, sretna mi bila 2013!

Post je objavljen 30.01.2013. u 22:56 sati.