Kritiku piše od 1998.g.
Objavio je više od tri stotine prikaza hrvatske i prijevodne beletristike i publicistike.
Iako su mu kritički tekstovi tiskani u različitim novinama i časopisima (Vijenac, Tema, Svjetlo, Nova Istra, Književna Rijeka, Kameleon, Osvit, Val) te emitirani na radiju (Bibliovizor), Alajbegovića javnost percipira kao najpoznatijeg hrvatskog kritičara blogera (Knjiški moljac), kao autora koji je postavio kriterije pisanja o književnosti na internetu. Njegove su kritike, između ostalog, dostupne na portalima kupus.net i lupiga.com.
Najčešće piše o recentnoj domaćoj prozi. Premda su brojniji prikazi djela mlađih hrvatskih pripovjedača (R.Perišić, R.Jarak, I.Štiks, M.Jergović, O.Savičević-Ivančević, I.Sajko, S.Bukovac idr.), kritičar sustavno prati i proznu produkciju pisaca srednje generacije i onih starijih (J.Matanović, E.Popović, D.Slamnig, I.Brešan, I.Aralica, M.Kovač, P.Pavličić, D.Ugrešić idr.). S razlogom se stoga može tvrditi da Alajbegovićevi tekstovi oblikuju kompleksnu i pouzdanu kritičku mapu hrvatske proze u prvom desetljeću 21.stoljeća.
Dosljedan je u koncipiranju kritičkog teksta - odabrano djelo najprije smješta u širi poetički kontekst, slijede važne informacije o autoru, deskripcija djela i ocjena. Piše duhovito, emotivno, šarmantno.
Nerijetko u tekst unosi referencije na društveni trenutak ili popularnu kulturu, gdjekad je angažiran i polemičan.
Uživljava se u temu o kojoj piše, čitateljima se obraća prisno i izravno.
Brojni su i njegovi prikazi književnih i publicističkih djela bosanskih, crnogorskih i srpskih autora.
Objavio knjige :
- Utočište od riječi (izd. Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2007.)
- Nešto kao fleš (izd. Litteris, Zagreb, 2009.)
- Pedeset kritika (izd. Litteris, Zagreb, 2011.)