pišem ti večerima o kajanju, sjećanju, nadi,
previše sladunjavo, a da bi se glasno izgovaralo
u noćima dok grlim sebe i mislim na tebe
pišem ti stihove previše osobne i ljubavne
čitaj ih bezglasno, nek se samo usne miču
a svaka riječ nek bude poljubac za mene
sakrij moje osjećaje onako kako ja ne mogu
čitaj tiho da slučajno ne čujem podsmjehe
dok čitas ne osudjuj me za sve nesigurnosti
nek moja tama postane svjetlo na tvojim usnama
dok čitas nek riječi dobiju krila i nose te u moj svijet
Post je objavljen 29.01.2013. u 13:07 sati.