sasvim lagano lepršali su listovi
na bešumnom vjetru
tihi šapat trave povijuše
gubio se u daljini dok pogled seže
debela kora visokog drveća
sjala je blijedim sjajem
pričala priče, epove i pjesme
o starosti, o mladosti, o vremenu
latice što nosio ih lahor
gubile se u isprepletenim nitima
a vjeverice negdje u pozadini
skakutale sakupljajuć plodove
tišina i ništa više oko tebe
dosada rekao bi ovako sa strane
zar to je događaj tiho bi mrmljao?
gdje je dinamika, strka, frka?
dok ti oko pleše mahniti ples
loveć komadiće neba plavetnog
kroz razgranate krošnje u pokretu
i oblake u daljini što na struji plove
dok prsti nemirno prolaze
kroz vlati mirisne, visoke, meke
grabe poljsko cvijeće, kao blago
maslačke i preslice u bukete
zar nema bolje dinamike
od povjetarca na koži
drame plesa grabljivica u letu
odbljeska sunca na nemirnoj vodi
Post je objavljen 29.01.2013. u 13:06 sati.