Svi njegovi snovi su uništeni
kao perlice rese nečije vratove
kao kapljice srebra oko zgloba
Sve njegove nade su pogažene
u prah se pretvorile pod nogama
ni šuštave zvukove nisu ispustile
Jutra su njegova bila teška
sjeta ga je budila, tuga uspavljivala
dani bez nade sa okusom očaja
Iznad njega oblaci nisu plovili
iznad njega ptice nisu pjevale
samo magla je obavijala njegove korake
usamljen je bio na dnu
svako jutro se budio i čekao
tračak svjetlosti
Post je objavljen 29.01.2013. u 13:01 sati.