jutro, zahuktava se dan
panika, od straha strah
hoće li se danas okrhnuti rub
odvući na dno ponora
davno obećanje sebi
nema više ovakvih pisama
crnih bezdušnih bezumnih
davna riječ da je život lijep
ali tama, ah ta tama kao katran
zarobi, otima se lucidnost
tama grli, privlači, pretvara u sebe
gusta je noć
svako jutro rađa se u bolu
dal sve tijelo boli? ne boli
jedino neodsanjani snovi
noći bez slika
noći bez nade
noći u bijegu
ruka lagana i lagan osmijeh
raduje se uistinu sitnicama
jer su kao zvijezde na noćnom nebu
mrkoj noći pred očima,
njoj su jedino svjetlo
raduje se ljudima
kao školjkicama u pijesku
srce boli na umjetnim plažama
gdje kamen do kamena
svi jednaka oblika
samo tama je teška
hladno more
zapljuskuje valovima
utopljenici očajnici očajničkim glasom
prijatelje dozivaju
u crnoj noći pred očima
sjaje zvijezde
za vedra dana
i bljeskaju školjkice
dok se valovi povlače
Post je objavljen 29.01.2013. u 12:32 sati.