noć je duga usamljena
tražim te u svjetlu umjetnom
wolfram niti
molim se da pregori
tama nek me zagrli
povuče u san
primi u bezdan
snažnom rukom
razmakni moja bedra
da zaboravim na prokletstvo hrabrih
kletvu kukavica
obuzdaj moje misli
čvrstim dodirom vladara
tonemo u močvaru bez dna
u trenu mjesečina
u bljesak eksplodira
iz jednog mjeseca
tisuću zvijezda
pred našim očima
noć je duga usamljena
držim te u centru svjetlosti
sve žarulje sam polupala
ne misleći na sutra
meka nam postelja
u njoj jutro novu
priliku predstavlja
Post je objavljen 29.01.2013. u 11:59 sati.