Pregled posta

SKIJAŠKI DAN 16. - Schladming (Planai & Hauser Kaibling), Austrija (28.01.2013.)

Namijestio sam budilicu u pola devet. Na sat sam pogledao u pola osam, još se malo okrenuo i poluodspavao. Digao sam se konačno u 08:20.
Spustio se serpentinama do Schladminga i ovaj put parkirao u deset uz Golden Jet gondolu koja vodi na Planai. U samom središtu Schladminga uz Planai gondolu Austrijanci su napravili novo skijalište za potrebe Svjetskog prvenstva u alpskom skijanju koje će se u Schladmingu održati od 4. do 17. veljače. Pročitao sam na službenoj web stranici skijališta da se ne preporuča ići prema toj gondoli i tom parkingu. Također, zbog priprema za svjetsko prvenstvo, čitava donja polovica Planai brda je posve zatvorena za skijanje, kao i crna FIS staza na Hauser Kaiblingu. Time se bitno smanjila kilometraža na Planai brdu koje deklarirano ima 32 kilometara staza, uglavnom crvenih, a neznatno plavih i crnih. Ovim zatvaranjem možda je u funkciji tek malo više od polovice kilometraže. Hauser Kaibling ima deklarirano 37 kilometara staza, crvenih i plavih te malo crnih, iako mi se ove crne na Hauseru ne čine nimalo strme i više naginju prema crvendaćima.
Vrijeme je oblačno, ali nema difuznog svijetla pa se staza vidi. Lagano pada snijeg, a oko podneva počinje malo jače da bi naposljetku prestao. Ništa strašno. Staze savršene. Na Planaiju i Hauseru danas nema ni 5% leda koji je jučer bio na ostala dva brda. Dobro, i ljudi je puno manje jer je radni dan. Ali imam osjećaj da je na ovim brdima nešto više snijega koje je bolje utabano, a led se pod skijama osjeća tek neznatno. Ma divota je danas pustiti skiju i raditi duge zavoje od ruba do ruba bez straha da ćeš možda u nekom trenutku poljubiti led. A čim nema leda, moje Elanice su kao doma. Veći dio dana provodim na Hauseru, a puno manje na Planaiju zbog zatvorenih staza.
Iako sam namjeravao završiti ranije sa skijanjem, negdje oko dva, uvjeti su bili toliko dobri da naposljetku završavam u tri. Dan je na kraju prošao nešto lakšim tempom, iako sam na kraju ponovno prešao granicu od 40 odskijanih kilometara. Nije to teško. Dovoljno se par puta na Hauseru spustiti od vrha brda do doline jer ima par dužih staza.
Noge su se danas popravile. Ne znam da li je peti skijaški dan jučer bila nekakva kritička točka, koju čim sam preživio krenulo je na bolje, ili je ona mast protiv muskulfibera, popraćena s po dva andola navečer i ujutro, koju sam dobio u našoj ljekarni, učinila čudo. A i moram priznati da mi puno više godi probuditi se malo kasnije i krenuti sa skijanjem u deset. Naravno, kada nije vikend.
Nastavljam autom prema Kitzbuhelu tj. Niederau, nedaleko Kitzbuhela gdje sam u Alpenhof Wildschonau pronašao sobu za 25 eura na noć. Niederau je nekih dvadesetak kilometara udaljen od Kitzbuhela što je prihvatljivo. Jer smještaj u samom Kitzbuhelu je popizditis skup.
Cesta od Schladminga do Niederaua B311 je većim dijelom brza cesta, čak i na trenutke dvotračna, a dionica je dugačka 175 kilometara. Ako netko ide prema Kitzbuhelu, moja je preporuka natankati auto do vrha što je prije moguće jer kako se približava Kitzbuhel cijene goriva sve su više. Na nekim benzinskim i do 15 centi po litri više nego oko Schladminga.