Za sada, ovo će biti moj posljednji post. Ako bude i zadnji u potpunosti, onda se stvari nikada neće vratiti na svoje mjesto.
Ovaj post, i svaki moj post prije, i svaki blog prije, trebao je biti nešto iskreno od mene.
Već dugo nisam iskren. Prema sebi, prema drugima.
I drugi su lako povjerovali u lažnu realnost koju sam im dao. No sebe nikako ne mogu prevariti.
Već predugo ovo traje.
nestabilan sam, nesiguran sam, ogorčen i nezadovoljan.
Osjećam se nepotpuno, nedorečeno, kao da sam oduzet od svega što mi pripada.
Gradim budućnost, tako bar izgleda.
A nisam ni siguran mogu li to, želim li to.
Više u ništa što radim nisam siguran.
U nikoga...
i moje emocije su postale mizerne.
Što više razmišljam to više boli, to je je gore, to je teže.
Ali nikako ne dolazi na bolje, nikako ne prolazi ono što su rekli da pustim da će vrijeme napraviti svoje.
Vrijeme nije napravilo ništa.
Sve je isto, sve boli i sve je skup ruševina.
Svega mi je dosta i poželim jedostavno odustati od svega.
Pitam se, dok gledam kako život ide dalje.
Hoću li ikada više ja biti ja? vidjeti sebe, osjetiti svoj život u sebi.
Pitam se jer kada bih znao da ću zauvijek ostati ovakva ljuštura, ubio bih se.
Teške riječi, dugo ih nisam izgovorio.
Ali i dalje često pomislim na isto...
Osjećam se da je moj život puno manje od onoga što ja mogu, da živim puno drugačije od onoga što jesam.
Ovo sve je možda odurna šala života i karme.
Ali sada je bilo dosta, pa toliko nisam ni ja zaslužio...
Boli, razara me, želim pobjeći ali ne mogu.
Gubim dane i vrijeme i mjesece i tjedne u svome imaginarnom, virtualnom svijetu.
Kuda me to sve vodi..
Gubim i ono malo ljudi do kojih mi je stalo..
Odustao bih od svega..
No suviše sam hrabrosti na putu izgubio...
Da bih imao hrabrosti i za to...
Svi koji su čitali i čitaju moj blog...
Ovo će biti moje kratko ili dugo zbogom...
Komentare možete ostaviti tu a možete i na mailove, facebook, msn, bilo šta svejedno je...
Blacken je uvijek negdje... samo me potražite
Blackenth3angel@gmail.com
edit.
I da sam znao da to što volim svim srcem vodi u ovo i da će moj život ovako izgledati.
Ubio bi se onoga dana kada sam shvatio da je od moga srca ostala samo krhotina.
Žao mi je, uvijek sam bio onaj koji je volio i borio se za ljubav, uzdizao ljubav iznad svega i svih.
Uvijek sam volio biti njen zaštitnik, volio sam biti romantični ljubavnik, onaj koji izmamljuje osmijehe, briše suze, čuva srca.
Na kraju, ostao sam uplakan, slomljenoga srca.
Moje srce je slomljeno.
http://www.youtube.com/watch?v=f1QGnq9jUU0
Žao mi je. za sve.
Post je objavljen 28.01.2013. u 19:59 sati.