Prošlo je već 2 i pol tjedna otkako smo se zadnji put vidjeli. Već mi je sve polagano i u magli, ali ću pokušati opisati sve što se događalo u tih 14 dana.
Nakon "standardnog natezanja" sa svojima, spremio sam se, kupio kartu i krenuo za Split. Moja ljubav je nažalost malo bila bolesna pa se nismo puno ni čuli. Autobus se putem kvario više puta tako da se put malo oduljio. U rane jutarnje sate stigao sam u Split. Padala je kiša. Ovo je bio prvi put da me Ona nije dočekala. Padala je kiša i sam sam došao do stana. Čim je otvorila vrata, snažno me zagrlila i poljubila. Odmah je ozdravila i osmjeh joj nije silazio sa lica. Bio sam presretan što je vidim nakon toliko vremena. Na brzake sam ostavio stvari i zatim smo otišli u topli krevet. Tamo smo se ljubili, grlili, smijali, pričali...I taman prije nego smo krenuli zaspat, nismo uspjeli izdržat pa smo se "poigrali".
Proveli smo većinu toga dana u krevetu, a navečer smo otišli napraviti đir do rive. Sutradan smo išli na koncert od Marijana Bana u O'Hare. BIlo mi je romantično, zabavno i jako lijepo. Sljedeći dan me boljela glava od alkohola pa smo igrali Rail Rush bez prestanka. Navečer smo izabrali film po tvom izboru i "umirali smo od smjeha" gledajući ga. Toliko smo se smijali da nas ni vođenje ljubavi kasnije nije moglo uozbiljiti. Sljedeće jutro bili smo sami u stanu te smo napokon mogli uživati i biti potpuno opušteni u svemu što smo radili. A onda je stigla i nova godina. Slavili smo ju u stanu kod "Šunje". Bilo je super. Zezali smo se, pili, jeli i malo plesali. U ponoć smo si čestitali i zaželili jedno drugome da još dugo budemo zajedno.
Ostale dane bili smo u Trogiru i Imotskom.
U Trogiru smo bili sami i tako smo šetali i malo istraživali taj gradić a u Imotski smo otišli sa tvojim bratom, njegovom curom i Božicom. Posjetili smo Modro i Crveno jezero te jezero Ričicu. Bilo je jako lijepo, zabavno i komično, gledajući putem sve "ono" do Splita.
I tako, brzo kao i uvijek, prošli su i naši zajednički dani, te sam se morao vratiti kući, u svoju Slavoniju. Rastanak je bio težak kao i uvijek. Ohrabrili smo se lijepim riječima, izljubili i izgrlili do zadnje sekunde prije nego je autobus krenio, te sa suzom u očima se rastali.
Bilo mi je savršeno biti sa tobom svaku sekundu. Mogao bi se naviknuti na to da sam zauvijek kraj tebe. Nadam se da sam se dovoljno trudio da budeš sretna i da ti kraj mene bude nezaboravno. Uskoro se vidimo.
Voli te tvoj mali traktor :)
P.S. Hvala na štrumfu, štrumfeti, preslatkom kalendaru i tvojih milijun poljubaca i predivnih trenutaka :)
Post je objavljen 28.01.2013. u 20:17 sati.