U zraku miris benzina i jutarnje žurbe na posao. Grad još spava i tek će se probuditi, no gradski ljudi već su budni. Hodaju užurbano ulicama svatko svojim putem. A grad i dalje spava...
Obaveze su te koje su ih natjerale da se probude u cik zore, da se izvuku iz topline svojih domova i da se izgube negdje u mreži gradskih ulica. Mračno me jutro inspirira, no ni ono nije uspjelo odgovoriti na pitanje koje mi se već dobrih tjedan dana mota po glavi. Ljubav i prijateljstvo dva su zasebna pojma. No što kada se u prijateljstvo uplete dio stvari koje nekako tradicionalno vežemo uz ljubav?
„Prijatelji s povlasticama“ pojam je koji vežemo uz dvoje ljudi u dobrim odnosima koji se s vremena na vrijeme nađu i prepuste ljubavnim užitcima. Veza bez obaveze, rekli bi neki. No je li u takvoj situaciji zaista riječ o vezi bez ikakvih obaveza? Možemo li tako nešto nazvati vezom? I ako možemo, da li zaista nemamo apsolutno nikakvih obaveza?
Sukladno općeljudskom konceptu ljubavi, ovakva se situacija ne može nazvati vezom. Pojam 'klasične' veze je drugačiji. Veza u pravom smislu riječi za sobom povlači doslovno hrpetinu obaveza. Ovdje obaveza nema (ili su svedene na minimum). Može li se dvoje ljudi koji se povremeno nalaze isključivo iz razloga da bi zadovoljili svoje potrebe nazvati 'parom'? Ne može se, ali svojevrsna kemija u ovom slučaju itekako postoji...
Ljudi se odlučuju imati „prijatelje s povlasticama“ iz razloga da bi izbjegli obaveze koje sa sobom donosi veza u pravom smislu riječi. Ili se ne želimo prilagoditi klasičnom konceptu veze ili se ne možemo prilagoditi. Zato se odlučujemo na „veze bez obaveza“. U takvim situacijama ono što je jedino čvrsto jest prijateljstvo koje i dalje povezuje dvoje ljudi. Emocije su u vezama bez obaveza tabu tema; jednostavno ih naša svijest zabrani i u potpunosti se ogradi od njih. Ono što nakon ograđivanja od dubokih emocija dolazi do izražaja (ono što zapravo drži vodu) jest prijateljstvo.
Prijateljstvo je svojevrsna veza, a veza donosi obaveze. I tada se počinjemo vrtjeti u začaranom krugu koji nema izlaza. Ako je zaista tako, onda i veza bez obaveza za sobom povlači obaveze. Možemo li se viđati s drugim ljudima (odnosno s ljudima koje gledamo kao potencijalne partnere)? Možemo li biti sigurni da su naše veze bez obaveza u potpunosti lišene emocija? Ne možemo. Jer da su u potpunosti lišene emocija, tada se ne bi niti upustili u takvo nešto.
Potreba, požuda i strast faktori su koji na 'gurnu' u ovakav tip veze. Sva tri faktora javljaju se i u pravoj vezi; onoj koja podrazumijeva obaveze. Iako u slučaju veze bez obaveza sve ukazuje na to da 'kako ćeš namjestiti krevet, tako ćeš i spavati', na kraju ispadne u potpunosti drugačije. Netko se ili zaljubi ili posumnja u nepostojanje emocija. Tada započinje borba koju vodimo sami sa sobom. Tisuću pitanja, a niti jedan odgovor. Nemamo dovoljno hrabrosti priznati drugoj strani ono što nas muči jer se bojimo da ne ostanemo povrijeđeni. Postoje šanse da druga strana ne razmišlja kao mi i da će je naša pitanja jednostavno otjerati od nas. Kada se počnemo vrtiti u krug i na takav način preispitivati sebe, tada jednostavno sami sebi moramo priznati da nismo lišeni emocija i da naša veza bez obaveza ima obaveze - u prvom redu obavezu prijateljstva, a u drugom redu obavezu poštovanja prema toj osobi, koja nam ipak nešto znači. Da nam ne znači, ne bismo se upuštali niti u prijateljstvo niti u vezu bez obaveza.
Gdje ima dima, ima i vatre. Samo što se negdje dimi malo duže nego što smo navikli...
Post je objavljen 28.01.2013. u 07:57 sati.