(nastavak prethodnog posta)
Stajao je smeten par minuta a onda pozvonio. Čovjek koji je očito gledao kroz špijunku pitao je: 'šta oš'?
- Da se ispričam i daj mi malo leda jebga skočiće mi šljiva.
- Neš se svađat?
- Ma neću.
- Ae uđi!- i opet zatvori vrata.
- Ja sam Šime a ovo mi je žena Luca.
- Vicko, drago mi je…mislin nije mi drago ovo što mi nije drago (pokaže na masnicu).
Sjeo je za stol u kuhinji i žena od 'boksera' (bokserica) stavila je led u kuhinjskoj krpi i dala mu da drži.
Bili su po godinama tu negdje, recimo penzionerski pomladak.
Vicko se ispričao za nesmotreni upad a Šime za napad pa ga upitao, kako to da je falio.
- Nisan ode bija od kad je Mate umro pa mi se pomišalo, desi se.
- To muž od Neve…a sad razumin. Ona je u G2 a ovo je G3 zgrada.
No dobro. Posjedili su i raspričali se dok se led otopio pa je Luca dala novu oblogu i nakon više od po ure Vicko je krenuo k odredištu.
- Već san mislila da te nešto omelo i da neš doć, ae uđi.
- A uvik ispane nešto neplanski…mmm nešto fino miriši!
- Jee mislila san i na gosta. Šta ti je s okom?
- Khm, ovaj…neš virovat promašija san zgradu.
- Kako…i pogodija glavon u kantun… ajme ušto si gleda.
- Nisam u kantun nego u šaku.
- A šta je šaka bila Grgura Ninskog?
- Nije bome nego Šimina. (ispriča joj nezgodu)
- Ae sidi daću ti led da staviš.
Sjeo je na kauč a ona do njega i pritisla mu ledeni smotuljak na ozljedu.
- Tako, to fino drži pa će se povuć a ja ću pristavit kavicu…šta me gledaš tako?
- Ma to s jednin okon pa ti se čini. A i da te gledan ka da neman šta vit.
- Ajde moj Vicko stari smo mi za gledanje.
- Ma je…izgledaš bolje nego neke s 45.
- A vraga ne izija još te nije prošlo.
- Kao da tebe je, ja ti se čudin kako nisi koga dovela ima već 5 godina kako ti je muž…
- Ma šta, staviti sebi brigu na glavu šta ti je, još mi samo to triba.
- Nemoj tako isto se ponekad lipo privit uz nekoga i mrvu poškakljat.
- C, u ovin godinama dovodit mrtvokurčine u stan ne pada mi na pamet.
- Ma ne to ali ovako nešto…
- Ti mi se ka nabacuješ a, ili mi se čini?
- Takvu te volin.
- Ja ti tebe moj Vicko doživljavan skroz ka brata, toliko godina u istoj kancelariji pa kad nismo dok smo bili mlađi šta ćemo sa ka smo u penziji.
- E ma bija ti je živ muž a i meni žena a bili smo prijatelji, ovo sad je skroz nešto drugo.
- Kako drugo, oli više nismo prijatelji?
- Ma ne to Neve, jesmo nego sad se možemo bez grižnje savjesti poigrat.
- Ja i ti?
- E.
- Stvarno to misliš?
- Bome da.
- Ajme meni idem kavu skuvat. A kako bi mi to počeli?
- Kako? Neš reć da si sve zaboravila.
- Nije da sam zaboravila, khm, nego ja i moj kad bi legli onda bi mu okrenila dupe i on bi se pritaka. A s tobon ne mogu ni zamislit to učinit. Umrila bi o srama.
- Dobro ne moramo mi leć u sobu, evo sidi ode pored mene pa ćemo se pomazit i tako to.
- Ajme meni sve me neka trema vata, nisan to očekivala.
- Ako san ti dosadan da iden ća a?
- Ma ne to vraže stari nego si me izbacija iz škvare.
- Ae pusti tu kavu i sidi odeka uzame ae.
- Ajme meni sva trepin…evo i šta sad.
- Sad ću ja ovi led bacit i ovon te rukon lipo zagrlit…evo vako.
- Ajme ček ček bode me šnalica…evo.
- Lipa moja glavica.
- Pazi mi na frizuru molin te.
- E tako a sa ćemo se lipo poljubit…
- Ajme ček ček iden zube oprat…(nakon par minuta)
- Evo me…men se čini da iman gripu, sva se tresen a ti?
- Ma kakvu gripu ja san se cipija.
- Ae ae samo ti okrići?
- A…cc smokve su ti kako da je sok u njima.
- Vrag te ne odnija nemo mi to, u mojin godinama to se ne smi gnječit...e to može počeši me mmmmm...niže malo niže…a šta ti radi ruka u mojin gaćama?
- Oli je ledena?
- Nije ma…ček neš me valjda skidat?
- Zašto?
- Kako, pa moran se oprat, prisvuć i malo namušćat…
- Ma taman posla uto bi i večera prispila…uf koja travica.
- Ali si se uzbudija?
- Khm, malo ćeš pomoć a?
- Ja, kako?
- Ono ustima znaš…
- Šta ustima…ne misliš valjda…da se živa ispovraćan, bogstobon. Ali si ti kad ono jezikon?
- Dašta san.
- Eto te đavle kvragu neš se napit iz moje čaše isti tren bi je razbila.
- Ae uživaj ostavi čaše na miru.
- Ček ne poteži mi tu gazu iz mudanti…ajme meni sva trepin. Nemoj mi prste uvaljivat to je opasno.
- Ae reci ti meni Neve što smin.
- Češkaj me, šapji mi na uvo, moš malo jezikon tu jamicu na vratu i tako to…božemi prosti biće da sam skroz išempjala.
- Malo se nagni ae.
- Ajme meni jel ono neko zvoni na vratima. (skočila je ki na federe)
- Ja ništa ne čujen….nema nikoga šta ti je a i da ima šta te briga.
- Taman posla, a šta će svit reć, biž biž nije to tek tako, 'daj mare pi*** i gotovo'.
- Neve moja, skroz si mi razbucala iluziju a što si me onda zvala a?
- Kako šta san te zvala pa prijatelji smo zaboga a i sudoper mi se zaštopa.
Post je objavljen 28.01.2013. u 00:13 sati.