Pregled posta

SKIJAŠKI DAN 14. - Katschberg, Austrija (26.01.2013.)

Hotel u kojem sam sinoć bio smješten Gasthaus Hubertus je mali obiteljski hotelčić u mjestu Malta, par kilometara udaljen od slikovitog Gmunda i tridesetak od Innerkremsa i Katschberga. Čisto, toplo, udobno, pristojan doručak, ali nema interneta. Cijena: 34 eura.
Prednost odlaska na skituru busom i vlakom umjesto autom je što se rano ujutro svako jutro ne moraš baviti odleđivanjem auta. Jutros kada sam izašao van, imao sam što vidjeti: stakla zaleđena da ih ni sprej za odleđivanje nije uspio odlediti. A onda je sprej vrlo brzo nestao i morao sam se baciti na opako struganje. Jutarnja tjelovježba na -10 Celzijaca.
Katschberg je još jedno od skijališta koje mi je godinama "bježalo". I ove godine, motoriziran, odlučio sam se provesti ondje jedan dan. Cesta do Katschberga je dosta strma i zavojita da više od treće brzine moj Prašinar ne može potegnuti. I Bome se dobro napio. Parking nalazim u centru Katschberga na 1641 metara nadmorske visine. Dolazim dvadeset minuta prije otvaranja žica, a najdonji dio parkinga već je popunjen. Subota je i ovo je posve razumljivo. Moram malo hodati do staze.
Službeno Katschberg ima 70 kilometara staza: 10km plavih, 50km crvenih i 10km crnih staza. Naravno da ni ovdje na terenu ne vidim takvu kilometražu. Što se tiče boja, tu su donekle pogodili. Katschberg je prvenstveno crveno skijalište s jako malo plavih staza, a one koje su označene kao crne nisu u potpunosti toliko strme, već samo par kratkih dijelova.
Skijalište je smješteno na dva brda Tschanecku i Ainecku. Prvo ima najvišu točku od 2030 metara, a drugo od 2220 metara. Prvo odlazim na Tschaneck gdje su tri dosta nove sedežnice i nekoliko sidra. Ulaz na šestsedežnicu Tschaneckbahn, najjbližu parkingu, čeka se 15 minuta. Eto zašto ne volim skijanja vikendom! Nije ništa bolje ni na drugim žicama. Svugdje se čeka, negdje manje, negdje više. Ali momentalnog ulaza na žicu danas nema.
Staze na Tschanecku su dosta kratke i nisi ni krenuo s vrha, a već si na dnu u još jednom redu za žicu. Snijega ima. Staze su tvrde, ali, za razliku od prethodna tri dana, već od prve minute osjećam pod nogama prikriveni led. Znam da staze neće dugo izdržati, pogotovo pod ovakvim naletom skijaša. Na Tschanecku je gužvasto. Odlučujem se prebaciti na Aineck kojeg je oko deset upravo počelo osvjetljavati sunce. Tschanek je osunčan od ranog jutra. Aineck dakle malo kasni.
Postoji poveznica između Tschanecka i Ainecka, ali usprkos i postavljenom kratkom pokretnom tepihu ipak je potrebno malo odgurivanja. Ništa strašno.
Na Aineck strani skijališta stara, ali pristojno brza trosedežnica iz 1987. godine vodi do samog vrha. S vrha prekrasan pogled na okolne snijegom prekrivene planine i doline. A kada si jednom na vrhu, može se krenuti na dvije strane Ainecka: ili natrag prema crvenom ili crnom stazom prema Katschbergu, ili na drugu stranu planine prema mjestu St Margarethen. Na toj drugoj strani staze su puno duže, uglavnom crvene, i uživancija je spustiti se od samog vrha do St Margarethena. Čak i unatoč činjenici da se od početka osjeća više leda nego na Tschanecku pa treba biti oprezan. Ipak, ne mjestima puštam skiju jer je ljudi ovdje puno manje pa ako se i ja sjebem, barem neću sjebati druge oko sebe. Na kraju nema ni danas pada, ali u jednom trenutku dosežem 90.5 km/h. Daleko je to od prošlogodišnjih 104.4 km/h u Garmisch Partenkirchenu, ali to više ne želim isprobavati. Pa makar i na praznoj stazi.
Ono što mi na ovom skijalištu odmah upada u oko je da su ljudi na stazi uglavnom dobri, vrlo dobri ili odlični skijaši. Gotovo su posve izostali početnici i kamikaze.
Oko pola jedan radim pauzu u Aineckstube. Cijene su ovdje opet nakon Innerkremsa u porastu: bečki s pomfritom dođe 10,50eur. Uzimam veliku knodelsouppe za 3,90eur i porciju pomfrita za 3,50eur. I onda se bacam na ležaljku i kratki spavanac+sunčanje.
Nakon ručka vraćam se polako prema Tschanecku. Staze su u pola jedan i na prvom i na drugom brdu pune hupsera koji mi toliko i ne smetaju jer nisu pretvrdi pa čak i skijam po njima radije nego po ledenim plohama. Jer leda ima jako puno. Količina snijega na stazama u Katschbergu je daleko manja nego prijašnjih dana u Bad Kleinkirchheimu, Turracheru i Innerkremsu. Moje Elanice sve prolaze, ali na ledu se ne snalaze. Noge su nakon četiri dana intenzivnog skijanja dosta umorne pa ne želim riskirati ozljedu na ledu. U pola tri odlučujem baciti rukavice.
Natrag u auto. Do Schladminga odlučujem uzeti najbržu moguću rutu koja uključuje autoput i jedan tunel koji se dodatno plaća 5,00 eura. Druga planinska opcija koja zaobilazi Tauerntunnel nije mi danas po volji. Ukupna kilometraža od Katschberga do Schladminga je 75 kilometara, a do mog smještaja u Ramsau im Dachstein još dodatnih desetak kilometara serpentina i poluzaleđene staze. Prašinar opet pošteno pije. Bome se danas razveselio.
Preko tiscover.com pronašao sam sobu u Gasthaus Steinbauer za 32,00 eura na noć. Kako sam na mail prethodno dobio i kod za popust, konačna cijena za noćenje ispada smješnih 22,00eura. Jako dobar smještaj, najbolji dosad, i - super brzi internet! Finally!