Ovaj tekst će kako mu naslov kaže biti poput plesa po vatri. Ponekad će zapeći zbog nekih nejasnoća, proturječja ili čak neslaganja sa, ajmo reći, znanstvenom paradigmom života, no u isto vrijeme mogao bi biti uzbudljiv poput samom strastvenog plesa!
Je li bog komunist ako ustvrdi kako svatko treba dobiti prema potrebi svog životnog puta?
Jasno, uvjet je taj da smo rođenjem dobili neki zadatak što trebamo obaviti u razvoju naše besmrtne duše i samog apsoluta. Ako netko smatra da je taj uvjet besmislica, onda ovaj tekst nije za njega.
No ajmo dalje.
Dakle bog komunist koji daje prema potrebi životnog puta, ili je to samo opravdanje božjeg zla i naših pogrešnih odluka te još važnije pogrešnih odluka okoline (nepovoljnih okolnosti)?
Zamislimo situaciju u kojoj imamo borbu dobre i zle božice (ponekad je zabavnije boga posmatrati kao ženu). Dobra božica svima daje po potrebi (komunistički), dok zla božica (nazovimo je Breda – navodno božica vatre nekih starih europskih plemena) koja izgleda privlačnije od dobre božice, zavađa i nudi više nego što je osobi potrebno za njezin životni put, ali uz cijenu. Cijena je uglavnom uzimanje duše, ali također to što zla božica nudi je trenutačno ali kratkoročno zadovoljstvo. Koje, iako nam se može činiti da je više od onoga što je potrebno, nas zapravo udaljava od našeg puta. Rznim nebitnim stvarima nam ga skriva i ne dobivamo ono što nam je potrebno. Na koncu se izgubimo na putu i propadamo jer ne možemo ispuniti svoju svrhu. Također tim usporavamo i razvoj apsoluta, pa smo u nemilosti dobrog boga iz njegovih čisto egoističnih potreba.
Ok, Breda je zla, ali zašto bi netko određivao koje su moje potrebe, pa bio to i dobri bog (eh zato jer je omni potentan, prezentan i sve naj)?!
Možda zato jer kada bi sve bilo samo u mojim odlukama, onda nema nekoga tko bi ispravio pogrešnu odluku, a ne možemo uvijek biti 100% točni odlučivanju. Također sve razne vizije i snovi koje nas usmjeravaju na pravi put, ne bi imali smisla. A vračev trans bi bila neka vrsta primitivnog teatra. Kada bi sve bilo na našim odlukama ne bi bilo ničega što će nas usmjeriti na putu. Lutali bi poput pomorca na oceanu bez kompasa i zvijezda ili poput hodočasnika bez putokaza po cestama.
Vrač – vrč ima li poveznica hehehe?!
No možda je vrhunac mudrosti nasamariti đavla kao što su stare seljačke legende stalno pričale o nekom liku što bi prodao dušu đavlu za dobar urod, a na kraju života bi ga zdravorazumskom seljačkom logikom zafrknuo i zadržao dušu, ali i bogatstvo.
No to nije baš mnogo ljudi sposobno učiniti. Stoga se čini kako je zafrknuti đavla rizična, ali u isto vrijeme neprikosnovena avantura bivanja.
No trik đavla ili Brede je da korisnika njezinih usluga uspava slatkim životom, tako da čovjek gubi britkost uma i teško mu se poslije suprotstaviti.
Dok onaj tko je zadovoljan s komunističkim bogom se navikne da ga mogu zadovoljiti nedovoljne stvari za ugodan život, a sve zbog neke apstraktne budućnosti i konačne svrhe. Privikne se na mrvice i postaje poput nekog goluba kojeg bog hrani.
Kako stvari stoje na gubitku smo u sva tri slučaja; kada sami odlučujemo, kada smo s dobrim bogom i kada smo s Bredom. Ipak, apsurda li, nikad nismo stalno na gubitku. Uvijek je prisutna neka dinamika, gibanje koje čini sam život.
Nikad nije ništa uvijek je nešto zbog gibanja. Heraklitovsko gibanje vatre ili The Doorsovski Ples po vatri naš život jest, jer koji god put izaberemo živimo.
Post je objavljen 25.01.2013. u 15:27 sati.