Svaki brod treba kapetana. Kapetan je taj koji treba voditi brod u pravom smjeru. I mi imamo kapetana. I vodi nas ... Ja kao putnik nekako imam osjećaj da se stalno vrtimo u krug. Pitam se nije li mi karta malo preskupa za ovakvu "turu". Nemirno more nimalo ne olakšava kapetanu. Vidim ima još nezadovoljnih putnika, gunđaju, nezadovoljni su. Konačno jedan od putnika odvaži se upitati kapetana (u ima svih) hoćemo li konačno krenuti nekamo, bilo gdje, samo da se ne vrtimo u krug jer je ljudima muka. Kapetan se smrtno uvrijedio i rekao je kako mi ne znamo ništa o plovidbi i kako on zna točno gdje idemo i kako smo mi (putnici) priprosta nepismena masa koja ne zna što želi i kako je on taj koji će nas odvesti na ljepše i bolje mjesto (a učinilo mi se da je malo veseliji). Tišina ... Ma vidi ti njega! Putnici gunđaju, nezadovoljni su ... Kapetan se još jednom javio i povišenim tonom objavio da ako mislimo ikamo stići trebamo još platiti (ionako skupu kartu) da bi uopće ikamo stigli! Putnici gunđaju, nezadovoljni su .. ali se povlače u svoje kabine. Opet tišina. Brod i dalje baulja po istom akvatoriju. Drugi brodove nam trube u prolazu, gotovo mogu vidjeti druge putnike kako nam se smiju. Valjda se i kapetani rugaju trubeći veselo u prolazu. Muka mi je. Najradije bi skočio sa broda pa da me pokupi neki drugi ... bilo koji. U trenutku totalnog beznađa odlučujem se za potez očajnika. Potrpam stvari u kufer i ne gledajući ni lijevo ni desno bacim kufer preko ograde i skočim za njim. Trenutak slobode i olakšanja a zatim bučni pljus .. pa tišina... Izronio sam, kufer pluta kraj mene. Kapetan mog broda nije se ni osvrnuo ... Samo sam u daljini vidio kako se slova, poredana na krmi broda koja označavaju ime broda, smanjuju. MT Kroejša jedva se vidjelo kad me drugi brod uočio i pokupio. Taman sam otpio prvi gutljaj čaja kad me neka potmula buka iz daljine prene. Postajala je sve jača i glasnija dok konačno nisam poklopio budilicu. Još mamuran gledam oko sebe, provjeravam gdje sam. U svojoj sobi, na krevetu ... Ustajem i oblačim se. Moram na posao (dok ga još imam).
A slova su sve manja i manja ....
Post je objavljen 25.01.2013. u 07:27 sati.