Jedan savjet za ravan trbuh.
Puštam nokte. Odvratno su neuredni, a na poslu volim da kopkam prljavo iz njih sa spajalicom. Kao prava ona, stara uredska koka. Mogla bih ih ih hi hi hi ofarbati. U neku nakaradno tamnu boju. Kaže muško da on to ne voli. Jer da mu ofarbani izgledaju prljavo. Bolje je ovako kad se vidi da je prljavo. Mužjak je isto čudna biljka. Ne voli kreme, šminke, napirlitane žemske, ekstenzije, jake parfeme, bilokakve parfeme i plastične sise. Ali opet, kad sam zakačila čep od ulja za uho da mi glumi minđušu, sav se od tog prizora uspalio. Jer, kakti, nije navikao da izgledam kao jevtina drolja, pa mu to onda izgleda kinki, a kinki stvari njega rajcaju. A i ono jednom kad sam protrljala kapke prstima crnim od pečenih kestena, pa ga je to isto uspalilo. Naravno, jer opet, nije navikao da nosim maskaru na očima.
Navike su sudbina, a riječi karakter.
Pazite na svoje riječi jer će one postati vaša sudbina.
Odabrala sam si par riječi koje ponavljam kao mantru svoju dok se vraćam s posla. Točno u ritmu koraka koliko ih već treba učiniti u tih dvadeset minuta. Kad idem na posao onda nemam mantru. Onda imam samo praznu glavu na ramenima. Fino sam ubivena to, jutrom.
Na poslu me optužuju da jutrom meditiram i da sam zato tako mirna. Ne razumiju to kako se jutrom može biti mrtvom samom od sebe. To kad te tijelo ne sluša, a iz ruku ispada. Blaženstvo.
Sve više šutim.
Nova kolegica nekontrolirano priča.
Došla sam do još jednog šugavog zaključka da sve zagrepčanke imaju neodoljivu potrebu za pričanjem. Nigdje još nisam naišla na toliki koncentrat žena koje mogu toliko pričati. Beskrajno, detaljno i latentno. Nadam se još samo da tuđe klimanje glavom ne smatraju nepristojnim i da ne očekuju da im uzvratim istom mjerom.
Jer ne mogu.
Kad prije smisliti, otkud iskopati, pa još oblikovati u rečenice toliko materijala?
Kako?
Nova kolegica je nekontrolirano ispričala sve svoje dogodovštine sa raznoraznih radnih mjesta koje je izmijenjala. E da bi završila sa zaključkom da joj se karijera svela samo na to da ide tamo gdje joj više plaćaju. Pa je došla u firmu u kojoj dobijam najmanju paru nego ikada u životu i rekla da joj je to najbolje što se nudi.
Tuga i očaj.
Dete nam je bolesno. Gori na kauču i tu i tamo zakmeči da neš treba.
Mužjak je očinski brižljivo skuhao čaj i načeo lupocet.
Otpočela sezona gripe.
Sutra minus.
Vani.
Post je objavljen 24.01.2013. u 22:30 sati.