Marketing
Kako to radi Basel, a mogli bi Zagreb, Rijeka, Split, … Mrduša Donja
Možda ćete se iznenaditi što ovaj post objavljujem na blogu jer u istome se posebno ne naglašavaju plastika i plastične vrećice. Ali, kako se u svom radu i pisanju o plastičnim vrećicama vrlo često susrećem kako su plastične vrećice "uzrok najvećeg ekološkog problema" te kako je ZABRANA "tog najvećeg ekološkog zla" jedino rješenje i spas za okoliš i Prirodu, viđenje jednog iskustva i jednog rješenja mislim da bi bilo zanimljivo.
Stoga sa željom da čitateljima bloga prikažem da ima vrlo učinkovitih rješenja bez zabrana i dodatnog oporezivanja, prenosim dijelove iz pisma mr.sc. Dragana Hazlera:
U Švicarskoj je već dugo vremena vrlo dobro riješeno pitanje okoliša i otpada. Spomenut ću samo grad Basel, u kojem je skoncentrirana najjača farmaceutska i kemijska industrija (npr. Novartis, La Roche, Schweizerhalle, Lonza...), dakle najstrašniji zagađivači, a zrak je zavidno čist, što vrijedi i za higijenski standard i sve drugo, što dolazi pod nazivnik čistog i zdravog okoliša.
Okoliš u Švicarskoj je svestrano zaštićen i čist do maksimuma, kojeg se može postići u ovakvim životnim okolnostima, koje nam je neizbrojivo nametnulo 20/21. stoljeće.
U najkraćem obliku predočiti ću stanje u gradu Baselu i čvrsto vjerujem, da bi Zagreb i drugi Hrvatski gradovi mogli nešto od baselskoga primjenjivati u Hrvatskoj:
1. Na pristupačnim mjestima postoje kontejneri za skupljanje i selekcioniranje staklenih boca, čak prema bojama, uz dodatni kontejner, za aluminijske dijelove plus kontejner za razno popratno smeće.
2. Plastične boce se vraćaju u odlagališta, koja imaju sve veće trgovine i ne mora boca biti od te trgovine.
3. Papir i karton se skuplja u kućanstvima i odvozi mjesečno s postavljenih hrpa ispred kuće na točno, planom određeni dan odvoza.
4. Metalni otpad i drvenina (dakako svako posebno) stavlja se uredno pred kuće na planom određene datume za odvoz. (sve ovo od 1. do 4. je plaćeno u porezu!).
5. Kućni, pretežno kuhinjski otpad i sve drugo stavlja se u originalne vreće, koje se kupuju samo za tu svrhu. Cijenom kupljenih originalnih vrećica plaćen je odvoz smeća. To je najpravednija i najbolja metoda. Kupljenom originalnom vrećicom svaki njeni korisnik je platio odvoz svoga smeća. To je idealna ravnopravnost, pravednost i točnost. Svatko plaća za svoje smeće, toliko, koliko ga je učinio.
Zagreb i svi hrvatski gradovi bi trebali usvojiti ovo pod točkom 5. U tom načinu, zapošljava se i zarađuje domaća industrija, koja proizvodi originalne vrećice (ima ih više veličina i prema tome odgovarajućih cijena), svoju zaradu ostvaruje u cijeni vrećice odvoznik smeća i "proizvođači" smeća plaćaju točno toliko, koliko su smeća stavili u odgovarajuću kupljenu vrećicu / vreću. "Odvoz smeća se plaća vrećom!"
Ne treba ga vagati, niti je potrebna obrada volumena prostorija, niti broj članova, niti, niti, niti..., čime se opterećuju mozgovi u politici grada Zagreba i drugih hrvatskih gradova.
Kad bi se u Zagrebu i u drugim hrvatskim gradovima rabile originalne vreće za odvoz otpada ne bi bilo kao sada uz kontejnere hrpetine otpada, koje Romi izbace tražeći za sebe neki odbačeni predmet.
6. U gradu postoje vrlo lijepe posude i uz njih originalne vrećice za pasji izmet. (I to je uračunato u porezu!).
7. Postoje i dodatna skupljanja nepotrebnih stvari u originalne vreće, koje se dobiju gratis od dobrotvornih udruga. U njih se skupljaju posebno tekstilna odjeća i posebno kožna i druga obuća (ali ne otpad!), nego predmeti, koji nisu potrebni švicarskim obiteljima, a dobro će poslužiti sirotinji u zaostalim državama Afrike...
Ovakvi, još uporabljivi predmeti mogu se darovati i raznim dobrotvornim udrugama, koje beziznimno djeluju dragovoljno bez državne potpore, kako je to u Hrvatskoj, gdje nevladine udruge i nacionalne manjine dobivaju novčane potpore od države. To je nezamislivo u Švicarskoj, da se nekoga novčano podupire.
8. Gradske ulice Basela se peru vodom 1-2 puta tjedno, ali i češće, ako je to potrebno.
9. Odgovarajući auti od gradske čistoće usisavaju razno sitno smeće po ulicama.
10. Uz sve ovo metla je i dalje "kraljica čistoće".
Pored ovih nazovi "mikrouređaja" postoje makrouređaji za zaštitu okoliša i za odpad:
1. U vrlo malobrojnim tvorničkim dimnjacima su ugrađeni svevrsni filteri pa iz njih izlazi neotrovni zrak...
2. Spalionice za razni - selekcionirani odpad, koje su ujedno i termocentrale za zagrijavanje stanova i raznih kuća u gradu...
a) U Baselu, u širem prostoru grada postoji centralna spalionica za sav gradski otpad. Energija od spaljivanja otpada služi za zagrijavanje stanova u kućama grada Basela.
b) Postoje dvije spalionice za toksični otpad. Obadvije su malne u središtu grada, vezane su uz farmaceutsko-kemijsku industriju. One imaju takve svrsishodne filtre, da iz njih izlazi zrak čistoće za disanje.
U novije vrijeme zadovoljava potrebe zbrinjavanja otrovnog otpada jedna spalionica, a drugu (manju) je mogla dobiti gratis kao dar Hrvatska.
3. U gradu Baselu, vezano za kanalizaciju i površinske potrebe ima nekoliko "Kläranlaga" ili hrvatski "kolektora". Ima ih raznih kapaciteta, izgrađenih shodno potrebama, ali i usklađenih prema površinskoj strukturi tla (reljefa) u gradu (mikrokolektori).
Takav sustav mikrokolektora ne prakticira Hrvatska. Poznato mi je stanje u Slunju, gdje sam uzalud predlagao mikrokolektore podobne strukturi tla, a izgrađen je jedan kolektor, iz kojega se skupom tehnologijom prepumpava otpad iz gradske kanalizacije i usmjerava u glavni kanal...
Preporučam, da se u Hrvatskoj na ovom polju djelatnosti, koristi dobro iskustvo Švicarske.
4. Basel i Zagreb oplahuju brojni šumski izvori vode i iz njih nastali potočići i potoci. Na tom polju Basel je mnogo napredniji od Zagreba.
Nekoliko baselskih potočića je ograđeno, a vodotoci su usmjereni kroz prirodno ili (i) zasađeno raslinje. Tim načinom se potočna voda prirodno pročišćava i zatim uvodi u vodovodne rezervoare, gdje se obavlja posljednja obrada i filtracija vode za gradski vodovod.
Nažalost, sljemenski i drugi potočići oko Zagreba nisu podvrgnuti ovakvom pročišćavanju, ali kao takovi imaju svoju pozitivnu ulogu u gradskoj kanalizaciji...
5. Ima još vrlo mnogo, neizbrojivo mnogo raznih zagađivača okoliša, kao na primjer: radioaktivni otpad i zračenje, staklenički plinovi, automobili i autobusi, zrakoplovi, razna agrotehnička sredstva, deterdženti, insekticidi, zatim čitav niz raznih zagađenja vezanih uz zemno ulje, azbest, zvučno i svjetlosno zagađenje okoliša...
Uz izraze osobitog poštovanja i domoljubne pozdrave, bilježim se
Mr.sc. Dragan Hazler "junior 83"
Basel, 16. travnja 2012.
Post scriptum:
Najjeftiniji, možda i najbolji oblik zbrinjavanja najvećeg dijela otpada je spaljivanje!
Eto.
Post je objavljen 24.01.2013. u 17:27 sati.