Pregled posta

Fine mrtve djevojke, i fini mrtav dijalog o zdravstvenom i spolnom odgoju

Zagovaram slobodu govora, tako i slobodu umjetničkog izražavanja, i znanstvenog istraživanja, u okviru humanizma, i ne na štetu slobode drugih. Stoga sam načelno protiv zabrane plakata Fine mrtve djevojke koji vrbuje za istoimenu predstavu u zagrebačkom kazalištu Gavella. Također sam protiv zabrane emisije Na rubu znanosti koju zagovaraju oni koji su protiv kritičara Četvrtog modula Kurikuluma zdravstvenog odgoja uvedenog u javno školstvo na način političkih komesara.

Zagrebački gradonačelnik naredio je kazalištu, koje financira Grad Zagreb, da ukloni navedeni plakat koji prikazuje sugestivni lik Majke Božje u homoseksualnoj pozi fizičkog ljubavnog odnosa. Na prvi pogled moglo bi se reći da je gradonačelnik to učinio radi zaštite vjerskih prava, ali nismo valjda toliko naivni da u to povjerujemo, jer da je prvom čovjeku grada stalo do vjerskih prava ne bi se bio službeno razveo od zakonite supruge, samo da svoju imovinu podijeli radi poreznog rasterećenja, a u stvarnosti i dalje sa svojom ženom živi zajedno kao da je u braku.

U međuvremenu se u javni diskurs u vezi zdravstvenog i spolnog odgoja umiješao bivši predsjednik Republike predbacujući katoličkoj Crkvi da joj navodno nije stalo do odgoja i obrazovanja nego do vlasti i moći (što je sa Srpskom pravoslavnom crkvi, je li i njoj stalo samo do vlasti i moći?), što je također licemjerno, jer on, koji je kupio vilu u elitnoj zagrebačkoj četvrti, i to novcem koji je „posudio od prijatelja“, dakle, izvor financiranja je nepoznat, posljednji je koji ima pravo nekoga kritizirati radi materijalizma, i stjecanja i zgrtanja bogatstva, posebno ne on koji je, ne samo pjevao „ustaške“, a poslije „partizanske“ pjesme, okrečući se kao pijetao na vjetru, nego je svojedobno od jednog zagrebačkog privatiziranog poduzeća primio kofer pun novca za svoju novu stranku koju je 1994. osnovao nakon razlaza s Hrvatskom demokratskom zajednicom (traženje novca bilo je povodom osnivanja stranke), rekavši da će si kupiti novog Golfa, što je dovelo do toga kako je javnost pomislila da je predsjednik skroman čovjek, čovjek iz naroda, jer se vozi „samo“ u Golfu.

Zagrebački gradonačelnik, i nekadašnji visoki dužnosnik pravne nasljednice komunističke partije SKH/SKJ, Račanove Socijaldemokratske partije, SDP, iako deklarirani katolik, što je bizarno da je navodni katolik uopće bio član jedne notorne ateističke političke stranke kao što je SDP, posljednji je koji ima pravo provoditi „pravdu“, dodvoravajući se katoličkoj Crkvi s kojom je, kao gradonačelnik, i inače bio svih ovih godina u odličnom i uzajamnom poslovnom odnosu.

Poznato je da je SDP posljednje 23 godine od procesa hrvatskog otcjepljenja od komunističke Jugoslavije odgojio cijeli jedan naraštaj svoje omladine jugo-nostalgiji, i borbenom ateizmu, ili drugim riječima mržnji prema Crkvi, vjeri i kršćanstvu, ali i otuđenošću prema hrvatskom državnom pravu. To je veliki „grijeh“ Ivice Račana, i sada njegovog nasljednika, koji su time zatrovali jedan cijeli naraštaj nevinih mladih ljudi, i usmjerili ih protiv njihovih sugrađana, i suprotno misleće mladeži, što se danas vidi kada je svom žestinom izbio građanski rat svjetonazora u Hrvatskoj koji danas-sutra može, nažalost, lako preć iz verbalnog napada u oružane sukobe, odnosno pravi građanski rat, te će SDP onda konačno imati svoj građanski rat za koji je cijelo vrijeme tvrdio da se umjesto velikosrpske agresije vodio na prostoru bivše Jugoslavije za vrijeme sloma i raspada Titove totalitarne države.

Iako ovo nije post o eks-komunističkoj partiji SDP (i HDZ je partija, iako ne eks-komunistička ali stranka eks-komunista, primjerice, Franjo Tuđman hvalio je Tita, kao i mlađi Jasen Mesić), ipak je nužno spominjanje činjenica koje objašnjavaju zašto je Hrvatska 23 godine nakon početka velikosrpske pobune i agresije, pobijedivši u tom strašnom ratu, završila u slijepoj ulici.

Politika Franje Tuđmana je od marginalne Račanove partije SDP, koja je na parlamentarnim izborima 1992. jedva jedvice prešla ondašnji izborni prag od 3 posto glasova, (kada ju je hrvatski narod odbacio kao staru frajlu), prošuljavši se na mala vrata u Sabor Republike Hrvatske, učinio vodeću stranku koja danas određuje, ne samo predsjedničke kandidate, nego i ideološki svjetonazor u hrvatskoj državi, poput zdravstvenog i spolnog odgoja (sa svojim pedofilskim 4. modulom) kojeg je hrvatskom društvu, posebno roditeljima i djeci, nasilno i iznenada nametnula, iz zasjede, poput partizanske diverzije, kao i bez javne rasprave i znanstvene verifikacije, odbivši dijalog, ponavljam, odbivši dijalog sa Crkvom koja je na 4. modul, a ne na zdravstveni odgoj kao takav, stavila primjedbu. (U međuvremenu je stranka s kičmom, HSP1861. podnijela ustavnu tužbu protiv politkomesarskog Četvrtog modula Kurikuluma, zvan Kukurikulum.)

Koliko je SDP licemjeran vidi se po tome što se zalaže za „ispravnu državu“ koju neispravno vodi, i još k tome hvali masovnog zločinca Josipa Broza maršala Tita, što je kontradiktorno (hahaha, a gdje su navodno reformirani komunisti Ivice Račana bili kada se stvarala ispravna država 25. lipnja 1991. u Saboru Republike Hrvatske, kada je ispravna Hrvatska neispravnoj jugoslavenskoj državi rekla Z'Bogom).

Kao rečeno, protiv sam sputavanja umjetničke slobode izražavanja, ali, pošto je plakat Fine mrtve djevojke digao prašinu, i uopće popularizirao istoimenu kazališnu predstavu, u vezi koje je njezin autor uvrijeđeno prijetio da će je povući s repertoara zbog zabrane plakata, iako nije (ipak je zarada slatka), onda ću i ja reć nešto na to, zato što sam baš ljut zbog svega.

Razljutilo me što se uvijek ide na nevine, dakle, npr., u zdravstvenom i spolnom odgoju kukavički režim udara po djeci, a autor plakata udara po moralnoj vertikali svetoj Mariji, Isusovoj majci, sugerirajući da je Majka Božja, koja je, inače zaštitnica Grada Zagreba, (dakle, gradonačelnik je imao odličan alibi za svoju mjeru zabrane opskurnog plakata), lezbijka, ili da bi Majka Božja odobrila homoseksualni spolni čin koji Crkva, inače, smatra bludom, i svrstava u kategoriju nemoralne povijesne Sodome i Gomore.

Negdje sam pročitao jedan komentar na plakat u kojem se kritičar zapitao – zašto autor plakata nije umjesto poze svete Majke Božje stavio svoju majku?

Zašto za ilustraciju, makar bila i bizarna, i makar Crkva nekome bila mrska, uzimati likove iz Crkve, od Isusa Krista nadalje, koji su se zalagali za istinu i pravdu? To je pišanje u vjetar, i izraz kukavičluka više nego umjetničke slobode, ali ponavljam, protiv sam zabrane, i u postu ovog bloga sam i postavio inkriminirani plakat neka ugleda svjetlo dana, iako se s porukom iz plakata ne slažem! Poruka autoru plakata: Poštovani gospodine, podržavajući Vašu slobodu umjetničkog izražavanja, i ne dovodeći je u pitanje da se možete izraziti kako vam je volja, i kako vam padne na pamet, ali, molim Vas, rado bih htio na plakatu vidjeti lezbijsku pozu Vaše majke!

Kad smo već kod homoseksualizma, ostat ćemo na toj temi koja više svađa ljude nego što ih spaja, ako ste primijetili. Međutim, nakratko da se vratim na Tita, jer se 'drug' Tito nalazio in medias res kad je homoseksualizam u pitanju, pošto je homoseksualce licemjerno dao strijeljati, npr. u vlastitim partizanskim redovima, dok je znao imati čak i plaćeni homoseksualni spolni odnos sa muškarcima, kao npr, prilikom izdržavanja zaslužene robije u Lepoglavi, kada ga je jedan električar uhvatio na djelu kako „nateže“ jednog suzatvorenika; Kad je električar pitao bludnika zašto to radi, ovaj je odgovorio, da „Broz dobro plaća“; i to je bila istina, jer je teroristička Komunistička internacionala (Kominterna), izdašno financirala konspirativne pripadnike svojih tajnih ćelija po Europi koje je kao spavače aktivirala na dizanju (socijalističke Oktobarske) revolucije. Tito je uvijek imao dovoljno novca kod sebe, i poznato je da si je u Istanbulu kupio, primjerice, dijamantni prsten, čime je postao uzorni zastupnik prava radničke klase.

Kad smo već kod Tita (na homoseksualizam vratiti ćemo se poslije), njegov general Jovo Kapičić nije mogao odoljeti, a da opet ne pohvali jugoslavenski komunistički 'Goli otok', ocjenjujući ovo mučilište kao „odličnu stvar, što je činjenica“, i nazivajući ovaj logor „zatvorom“. Velika je razlika između zatvora, i koncentracijskog logora. Njegov nekadašnji „drug“, i suborac u partizanima, Milovan Đilas, je logor na Golom otoku usporedio s nacističkim konc-logorom 'Dachau'. Ono što me, inače, u svemu tome smeta, jest činjenica da mediji nekritički prenose ovakve ekscesne istupe moralno posrnulih počinitelja.

Ekstremni ljevičari skloni su banalizirati vlastite zločine, ili zločine vlastite ideologije koju slijepo populariziraju, tako i komunističke logore, i praviti se antifašističkom avangardom koja osuđuje (vidimo, licemjerno osuđuje) logore fašizma. Povijesna činjenica jest, da su koncentracijske logore u Europi prvo uveli boljševici, dakle, ekstremni ljevičari koji su, slijedeći marksističku ideologiju, stvarali totalitarni komunizam. U to vrijeme trebalo je stvoriti i novi tip čovjeka, „čovjeka novog kova“,a oni koji nisu htjeli postati novim tipom čovjeka, ostajali su obično bez glave. Išlo se u ona olovna vremena komunizma i na najslabije karike društva – djecu, i to novim odgojem, tumačeći im kako „je religija opijum za narod“. O opijumu svoje, marksističke ideologije, licemjerni komunisti pak nisu ni riječi prozborili.

Koncentracijske logore su, inače, prvi u modernoj povijesti uveli Englezi u Južnoj Africi, koncentrirajući burske civile u njima (žene i djecu), i tako ucjenjujući burske borce za nezavisnost od britanske imperijalne politike. Njemački nacisti i Hitler su otvorili prvi koncentracijski logor u mjestu Dachau kod Münchena, namijenivši ga političkim zatvorenicima, ali su logorski sustav i ustroj kopirali od boljševika, i to na osnovi izvida Hitlerovog izaslanika Rudolfa Hößa (posljednjeg zapovjednika logora smrti 'Auschwitz') u Sovjetskom Savezu koji je dobio zadatak da ispita djelovanje i učinkovitost sovjetskih logora.

Banaliziranje komunističkih logora danas, 2013. godine u Hrvatskoj, dokazuje ono što godinama tvrdim, da je vlast u Hrvatskoj u stvarnosti ideološki neokomunistička, bez obzira što se sluganski dodvorava neoliberalizmu i krupnom kapitalu, što je apsurd ali naša stvarnost. Da je Hrvatska demokratska i pravna država, ne bi nitko vrijeđao žrtve komunizma, tako ni žrtve komunizma iz logora na Golom otoku koji predstavlja sramotu čovječanstva. Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac je usred Drugog svjetskog rata žestoko napao i kritizirao Pavelićev režim u NDH zbog logora u Jasenovcu; od vladajućih eks-komunista u Hrvatskoj, bilo iz redova stranke HDZ, ili SDP, nismo do danas čuli sličnu kritiku na račun 'Golog otoka', naprotiv, u nebesa se uzdiže glavni odgovorni za ovaj logor – Tito. Ako to nije licemjerje i bezobrazluk, onda ništa na svijetu nije licemjerno i bezobrazno.

Sada natrag homoseksualizmu, za čija se prava bore HDZ i SDP (HDZ je donio zakon o pozitivnoj diskriminaciji heteroseksualnih osoba, dakle, većine, a SDP svoj Četvrti modul Kukurikuluma), odnosno snažni homoseksualni lobby u ovim u biti sestrinskim strankama koje se samo u javnosti glođu, a u stvarnosti, ispod stola, surađuju u svemu, i periodično si predaju vlast u ruke, te onda nastupaju kao „spasitelji“ od prethodne loše vlasti.

Možda taj homoseksualni lobby u navedenim strankama i nije tako jak koliko je jako sluganstvo stranačkih vladajućih dužnosnika koji se dodvoravaju birokratima u Bruxellesu, preuzimajući sve i svašta iz Europske unije, tako i agresivnu homoseksualnu politiku, koja pak svoje izvorište ima u NWO-programu tzv. međunarodnih bankara s Wall Streeta, koji financiranjem programa forsiranja homoseksualnih projekata žele uništit osnovnu, i drevnu i tradicionalnu ćeliju društva - obitelj - koju čine tata, mama i dijete/djeca, i razorit instituciju braka između žene i muškarca, a sve sa ciljem što efikasnijeg ovladavanja narodnim masama da ih se potčini novom poretku u kojemu vlada 1 posto svjetske 'elite' koja kontrolira 95 posto svjetskih resursa, i profita iz proizvodnje i trgovine. Stoga navedena nemoralna 'elita' stavlja 'crv' u demokraciju na Zapadu, jer joj je demokratski poredak neprihvatljiv, pošto je ćud naroda varljiva, tako da se nikad ne zna koga će narod na višestranačkim izborima izabrat, ili što će na nekom referendumu izglasat. (60 posto stanovnika savezne države Sjeverne Karoline je, npr. 2012. na referendumu izglasalo ustavni zakon o zabrani homoseksualnih 'brakova'.) Zato se ide na to da se ljude međusobno posvađa na osjetljivim temama kao što su zdravstveni i spolni odgoj, pitanje homoseksualizma i slično, odnosno na pitanjima na osnovi kojih se unaprijed zna da ne može biti konsenzusa u društvu, što vidimo još od davnih vremena kada biblijski Kajin ubija homoseksualnog Abela.

Seksualna indoktrinacija

U cijeloj žustroj diskusiji o pitanju legalizacije homoseksualizma u Hrvatskoj kao da su svi zagovaratelji homoseksualnih prava na račun vjerskih i prava heteroseksualne većine zaboravili jednu važnu činjenicu, a to je, da je izvor smrtonosne bolesti AIDS u podzemnom homoseksualnom milieu grada San Franciska početkom osamdesetih godina, što je dokazala krim-policija San Franciska u Kaliforniji. U međuvremenu se Zapadom, i Hrvatskom, ne samo proširila smrtonosna spolno-zarazna bolest AIDS, nego i seksualna indoktrinacija koja homoseksualnost proglašava normalnom i moralnom (sjećamo se kako su boljševici nakon revolucije iz 1917. godine sve ono što je važilo kao moralno proglašavali nemoralnim, a sve ono što je bilo nemoralno proglašavali moralnim); po tome ispada da je i AIDS normalna bolest.

Po seksualnoj indoktrinaciji, kao što vidimo u Četvrtom modulu Kurikuluma, se pedofilija tretira kao „kulturni fenomen“. Koja sramota za vladajuće titoiste!

Kao što sam protiv zabrane plakata kao izraza umjetničke slobode, tako sam i protiv zabrane emisija poput emisije Na rubu znanosti, jer su zahtjevi za zabranom na rubu pameti, posebno kada dolazi od udruge koja se deklarira kao društvo za promicanje kritičkog razmišljanja.

Zahtjev eks-komunističkom glavnom ravnatelju Hrvatske radio-televizije, koji je bio ravnatelj Televizije Zagreb u doba jugoslavenskog socijalizma, u obliku peticije za zabranom emisije urednika Krešimira Mišaka je, ne samo sramotno, nego se događa na valu medijskog lincha nad Crkvom zato što se Crkva suprotstavlja pedofilskom Četvrtom modulu (istovremeno se Crkvu licemjerno optužuje za zataškavanje pedofilstva u crkvenim redovima, s tim da pedofilije ima u svim organizacijama, tako i u policiji, u školstvu, u medijima i drugdje), i traži s vlastima javnu raspravu o komesarsko nametnutom novom zdravstvenom i spolnom odgoju, jer su potpisnici peticije pohvalili suspenziju novinarke Hrvatske televizije, Karoline Vidović-Krišto koja je s preporučene literature za nastavnike koji trebaju tumačiti Četvrti modul skinula krinku, i upozorila da se radi o literaturi koja je nastala na para-znanosti kontroverznog Alfreda Kinseya koji je za svoje eksperimente uzimao rezultate barem jednog pedofila, kao i spoznaje o silovanju najmanje nekoliko stotina djece, a i sam je bio nemoralan, i društveni licemjer, jer je svoju vlastitu suprugu upućivao na spolni odnos sa svojim asistentima, dok je on sve to snimao, kao što je, kao otac četvero djece, imao i sam homoseksualni spolni odnos s tim istim svojim asistentima, što je u svojim istraživanjima spolno rodnih programa ustanovila Judith Reisman koja je čestitala na hrabrosti Karolini Vidović Krišto, a inače je znanstvenica židovskog podrijetla, i sreća što je židovskog podrijetla tako da je agresivni homoseksualni lobby ne može uništit, jer bi bili proglašeni antisemitima, koji se, međutim služe isto takvim perfidnim oružjem, proglašavajući sve drukčije misleće osobe 'homofobima', što je u posljednje vrijeme etiketa koja zna vodit i do sudskih osuda etiketiranih koje se proglasi da su širili 'govor mržnje', nekada opravdano, a nekada skroz neopravdano. Inače, Kinseyev institut i njegova istraživanja je financijski podupro multi-milijarder Rockefeller, odnosno Rockefellerove zaklade (koje su, inače stvorene 1913. radi izbjegavana plaćanja poreza u Sjedinjenim Američkim Državama).

Autori sramotne peticije proglašavaju Mišaka 'lažljivcem', i 'obmaniteljem', jer da su svojim emisijama širi neznanstvene laži, ali, je li to baš tako… Na primjer, u jednoj emisiji je bilo riječi o tome kako je epidemija svinjske gripe, kao prvo, medijski napuhana radi izazivanja osjećaja straha u ljudima kako bi ih se lakše pokorilo, jer kad je čovjek u strahu onda je istovremeno i paraliziran za pametno razmišljanje i djelovanje, a kao drugo, svinjska gripa je umjetno izazvana u laboratorijima kako bi se inficiralo šire narodne slojeve, i zatim masama prodalo cjepivo, a profiteri su nekoliko farmaceutskih koncerna u svijetu, u vlasništvu tzv. elite. Čak je ministar u Milanovićevoj vladi, liječnik Mirando Mrsić, priznao, da smo prevareni i namaljeni na masovnu kupovinu Tamiflua, te je dokazana sprega između farmaceutskih tvrtki i instrumentalizirane Svjetske zdravstvene organizacije WHO, što je dokazano u istraživanju British Medical Journala, i Ureda za istraživačko novinarstvo (Bureau of Investigation Journalism). Nadalje, u emisiji o bosanskoj piramidi 'Sunca' je voditelj projekta dr. Osmanagić već dokazao i starost piramide, i da se uopće radi o pravoj pravcatoj piramidi, i to najvećoj na svijetu, onoj kod Visokog blizu Sarajeva.

To što neki znanstvenici ne prihvaćaju znanstvene činjenice je njihov problem, ali je nepošteno zahtijevati ukidanje jedne emisije, ili više njih, samo zato što njezini autori i voditelji, novinari, govore istinu, jer progon istine vodi u totalitarizam.

Ono što licemjerni i nemoralni mas-mediji u Hrvatskoj zaobilaze uopće istaknuti na naslovnicama jeste činjenica, da je sredinom siječnja 2013. u Parizu održan masovni protestni marš do 800000 prosvjednika, katolika i ateista, protiv predstojećeg ozakonjenja istospolnih 'brakova' u Francuskoj. Ovaj veliki prosvjed od skoro 1 milijun ljudi je predvodio pariški nadbiskup. Tako su gay-brakovi ujedinili kršćane, katolike, i protestante, i muslimane, židove i ateiste, kako je izvijestila Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA).

Posljednja znanstvena istraživanja homoseksualnosti govore da je ona genetski uzrokovana, i da se „seksualno neprijateljske epi-oznake', koje obično štite roditelje od prirodne varijacije u razinama spolnih hormona tijekom razvoja fetusa, prenose s majke na sina, i s oca na kćer, ali da će homoseksualnost s vremenom izumrijet, jer istospolne zajednice nemaju moć reprodukcije – prema istraživanju Nacionalnog instituta za matematičku i biološku sintezu, u Sjedinjenim Američkim Državama.

Drugim riječima, ovi znanstveni rezultati u cijelosti ruše teoriju komesarskog zdravstvenog odgoja koji tumači da je rodnost uvjetovana tijekom života, a ne rođenjem, dakle, da muško i žensko nakon rođenja tek tijekom života sami odrede jesu li muško ili žensko, i jesu li heteroseksualni ili homoseksualni. Drugim riječima, homoseksualnost nije bolest nego genetski defekt, i stoga ne treba homoseksualce napadat, niti ih osuđivat, osim u moralnom i vjerskom smislu na što vjernici imaju pravo, naprotiv, tolerancija je tu tražena, ali u granicama normale, a ne na račun i protiv slobode heteroseksualne većine!

Sama riječ „gay“ je pridjev, i označava čovjeka koji je „veseo, zabavan, radostan“, zatim, nešto što je „životno radosno, puno različitih boja, šaroliko“, a neformalna oznaka riječi „gay“ označava homoseksualnost.

Sjećam se, da sam jednom imao jednog malog mačka koji je bio jako veseo i radostan, stalno je veselo uokolo skakao, i veselo se igrao, posebno sa svojom „sestrom“, dakle, s drugom mačkom koju smo imali, ali koju je ubrzo pregazio auto. Ostao nam je mali mačak koji je bio veseo, i uokolo se igrao kad je već porastao i postao mačak, ali ipak se malo čudno, rekao bih, luckasto ponašao; s vremenom je kući počeo sve češće dolaziti krvave glave i skroz isprebijan; na početku sam pomislio da mu to rade neki od pakosnih susjeda koji su mi već ubili jednog mog psa, ali na koncu se ispostavilo da je taj moj mačak bio homoseksualac, i da je tražio „ljubav“ kod svojih muških istovrsnih primjeraka koji nisu imali razumijevanja za njegove pokušaje, jer to nisu shvaćali, pa bi ga redovito isprašili batinama iz svog društva, jer njegove 'sklonosti' nisu trpili, i smatrali su ih nenormalnima.

Hoće li ove naše nemoralne vlasti kažnjavat i životinje, kao i ljude, koje ne trpe homoseksualne vrste u svojoj vrsti? Hoće li u RH doći npr. do progona mačaka koje premlate homoseksualnu mačku? Hoće li veterinari u bliskoj budućnosti krenuti u intervencije na teren, s injekcijama u ruci, da zauvijek 'primire' mačke koje mlate homoseksualne mačke? To je pitanje na koje vladajući eks-komunisti moraju dati odgovor, koliko god pitanje bizarno zvučalo!

Za kraj pročitajte svjedočenje jedne, mora li se naglasiti heteroseksualne žene i blogerice iz Zagreba, koja je u Zagrebu imala neugodno iskustvo s homoseksualnim osobama. Svoje svjedočanstvo je objavila pod naslovom „Kako su me diskriminirali gejevi (dobro, ne baš mene…)“, 9. lipnja 2012. godine, dakle, nekako u vrijeme gay-parade:
„Sjedim ja tako s frendicom na kavi kod Šekoranje. Za neupućene: 'Šekoranja' je, prema onoj stilskoj figuri 'autor za djelo' za koju se sad ne mogu sjetiti kako se zove, zapravo Velvet, zagrebački super uređeni arty farty birc na Tuškancu s predobrom kavom (to kažem ja koja inače ne pijem kavu), prefinim kolačima i svemu tome adekvatnim cijenama; inače je okupljalište urednika modnih editorijala, dizajnera, Đurđe Tedeschi i pokojeg običnog smrtnika.

Elem, sjedim ja tamo s frendicom na kavi, a frendica ima bebu.
U jednom trenutku beba postane nervozna i frendica diskretno izvadi sisu pa ju podoji.
To izazove blagu konsternaciju (hm, može li konsternacija biti blaga?) kod ekipe za susjednim stolom, gdje sjede, između ostaloga, dva fino stajlirana geja, koji se počnu diskretno okretati u našem smjeru s diskretnim zgražanjem na facama.

Nato ja, diskretno, popizdim.
Naime, ovako: premda dojenje u javnosti ne smatram nečim izvanredno ljupkim, a posebno ne dirljivim, i premda su naci-dojilje s foruma ostavile trajne traume na mojoj psihi, militantno i fundamentalistički zastupam gorespomenuto dojenje u javnosti na temelju dvije jednostavne premise:
a) kad je beba gladna, treba joj dat jest, i
b) žene, pa makar bile i majke, slobodno šeću javnim prostorima svugdje osim u Saudijskoj Arabiji.

I mislim si ja bijesno: jebemti, zašto se ja toliko pjenim zbog protivnika gej parada, te šeram kojekakve tekstove po fejsu, te dobivam čir na želucu od kojekakvih komentara, te zahtijevam da se svi LGTBQ ako hoće mogu ženit i udavat i djecu usvajat, a ako se hoće javno držati za ruke i žvaljakat i dirat gdje god stignu zahtijevam da ih se pusti da to rade do mile volje, te trpam sve koji tako ne misle u ladicu s etiketom 'kromanjonci', pa sam jedno vrijeme mislila i sama otići na paradu da pružim tom zahtjevu moralnu podršku (dobro, u Zagrebu, ne u Splitu)... ... da bih na kraju doživjela...ovo?

I mislim si ja gnjevno: eto ti na, glupačo, kad se zalažeš za tuđa prava, eto što ti se onda dogodi, kad se ne držiš fino vlastite skupine, jebali te pederi?!

I mislim si ja već skroz izbezumljeno: eto ga! Ugrožene su tradicionalne obiteljske vrijednosti! Eto ga! There goes the neighbourhood!!!
Onda gutnem jedan gutljaj fine, prefine kave s mlijekom pa se malo priberem.

Jer na kraju krajeva, što ja mogu kad u ama baš svakoj društvenoj skupini ima budala.

Jer na kraju krajeva, ako ništa drugo, zbog još neizvjesne im i nepoznate spolne i rodne orijentacije ove bebe koju sada doje u javnosti, majke podržavaju prajdove.“
Komentatorica tog teksta je napisala:
„Kaj se tiče pedera uopće ne mislim niš komentirat, eventualno ovo; da si im kaj spustila, bilo kaj, rekli bi ti da si im to rekla jer si homofob, najvjeorjatnije.....
uglavnom slažem se s tobom, a drugi put odbrusi direkt u oči, pa nek misli...!

CBK



Post je objavljen 24.01.2013. u 17:22 sati.