Marketing
Fine mrtve djevojke, i fini mrtav dijalog o zdravstvenom i spolnom odgoju
Zagovaram slobodu govora, tako i slobodu umjetničkog izražavanja, i znanstvenog istraživanja, u okviru humanizma, i ne na štetu slobode drugih. Stoga sam načelno protiv zabrane plakata Fine mrtve djevojke koji vrbuje za istoimenu predstavu u zagrebačkom kazalištu Gavella. Također sam protiv zabrane emisije Na rubu znanosti koju zagovaraju oni koji su protiv kritičara Četvrtog modula Kurikuluma zdravstvenog odgoja uvedenog u javno školstvo na način političkih komesara.
Zagrebački gradonačelnik naredio je kazalištu, koje financira Grad Zagreb, da ukloni navedeni plakat koji prikazuje sugestivni lik Majke Božje u homoseksualnoj pozi fizičkog ljubavnog odnosa. Na prvi pogled moglo bi se reći da je gradonačelnik to učinio radi zaštite vjerskih prava, ali nismo valjda toliko naivni da u to povjerujemo, jer da je prvom čovjeku grada stalo do vjerskih prava ne bi se bio službeno razveo od zakonite supruge, samo da svoju imovinu podijeli radi poreznog rasterećenja, a u stvarnosti i dalje sa svojom ženom živi zajedno kao da je u braku.
U međuvremenu se u javni diskurs u vezi zdravstvenog i spolnog odgoja umiješao bivši predsjednik Republike predbacujući katoličkoj Crkvi da joj navodno nije stalo do odgoja i obrazovanja nego do vlasti i moći (što je sa Srpskom pravoslavnom crkvi, je li i njoj stalo samo do vlasti i moći?), što je također licemjerno, jer on, koji je kupio vilu u elitnoj zagrebačkoj četvrti, i to novcem koji je „posudio od prijatelja“, dakle, izvor financiranja je nepoznat, posljednji je koji ima pravo nekoga kritizirati radi materijalizma, i stjecanja i zgrtanja bogatstva, posebno ne on koji je, ne samo pjevao „ustaške“, a poslije „partizanske“ pjesme, okrečući se kao pijetao na vjetru, nego je svojedobno od jednog zagrebačkog privatiziranog poduzeća primio kofer pun novca za svoju novu stranku koju je 1994. osnovao nakon razlaza s Hrvatskom demokratskom zajednicom (traženje novca bilo je povodom osnivanja stranke), rekavši da će si kupiti novog Golfa, što je dovelo do toga kako je javnost pomislila da je predsjednik skroman čovjek, čovjek iz naroda, jer se vozi „samo“ u Golfu.
Zagrebački gradonačelnik, i nekadašnji visoki dužnosnik pravne nasljednice komunističke partije SKH/SKJ, Račanove Socijaldemokratske partije, SDP, iako deklarirani katolik, što je bizarno da je navodni katolik uopće bio član jedne notorne ateističke političke stranke kao što je SDP, posljednji je koji ima pravo provoditi „pravdu“, dodvoravajući se katoličkoj Crkvi s kojom je, kao gradonačelnik, i inače bio svih ovih godina u odličnom i uzajamnom poslovnom odnosu.
Poznato je da je SDP posljednje 23 godine od procesa hrvatskog otcjepljenja od komunističke Jugoslavije odgojio cijeli jedan naraštaj svoje omladine jugo-nostalgiji, i borbenom ateizmu, ili drugim riječima mržnji prema Crkvi, vjeri i kršćanstvu, ali i otuđenošću prema hrvatskom državnom pravu. To je veliki „grijeh“ Ivice Račana, i sada njegovog nasljednika, koji su time zatrovali jedan cijeli naraštaj nevinih mladih ljudi, i usmjerili ih protiv njihovih sugrađana, i suprotno misleće mladeži, što se danas vidi kada je svom žestinom izbio građanski rat svjetonazora u Hrvatskoj koji danas-sutra može, nažalost, lako preć iz verbalnog napada u oružane sukobe, odnosno pravi građanski rat, te će SDP onda konačno imati svoj građanski rat za koji je cijelo vrijeme tvrdio da se umjesto velikosrpske agresije vodio na prostoru bivše Jugoslavije za vrijeme sloma i raspada Titove totalitarne države.
Iako ovo nije post o eks-komunističkoj partiji SDP (i HDZ je partija, iako ne eks-komunistička ali stranka eks-komunista, primjerice, Franjo Tuđman hvalio je Tita, kao i mlađi Jasen Mesić), ipak je nužno spominjanje činjenica koje objašnjavaju zašto je Hrvatska 23 godine nakon početka velikosrpske pobune i agresije, pobijedivši u tom strašnom ratu, završila u slijepoj ulici.
Politika Franje Tuđmana je od marginalne Račanove partije SDP, koja je na parlamentarnim izborima 1992. jedva jedvice prešla ondašnji izborni prag od 3 posto glasova, (kada ju je hrvatski narod odbacio kao staru frajlu), prošuljavši se na mala vrata u Sabor Republike Hrvatske, učinio vodeću stranku koja danas određuje, ne samo predsjedničke kandidate, nego i ideološki svjetonazor u hrvatskoj državi, poput zdravstvenog i spolnog odgoja (sa svojim pedofilskim 4. modulom) kojeg je hrvatskom društvu, posebno roditeljima i djeci, nasilno i iznenada nametnula, iz zasjede, poput partizanske diverzije, kao i bez javne rasprave i znanstvene verifikacije, odbivši dijalog, ponavljam, odbivši dijalog sa Crkvom koja je na 4. modul, a ne na zdravstveni odgoj kao takav, stavila primjedbu. (U međuvremenu je stranka s kičmom, HSP1861. podnijela ustavnu tužbu protiv politkomesarskog Četvrtog modula Kurikuluma, zvan Kukurikulum.)
Koliko je SDP licemjeran vidi se po tome što se zalaže za „ispravnu državu“ koju neispravno vodi, i još k tome hvali masovnog zločinca Josipa Broza maršala Tita, što je kontradiktorno (hahaha, a gdje su navodno reformirani komunisti Ivice Račana bili kada se stvarala ispravna država 25. lipnja 1991. u Saboru Republike Hrvatske, kada je ispravna Hrvatska neispravnoj jugoslavenskoj državi rekla Z'Bogom).
Kao rečeno, protiv sam sputavanja umjetničke slobode izražavanja, ali, pošto je plakat Fine mrtve djevojke digao prašinu, i uopće popularizirao istoimenu kazališnu predstavu, u vezi koje je njezin autor uvrijeđeno prijetio da će je povući s repertoara zbog zabrane plakata, iako nije (ipak je zarada slatka), onda ću i ja reć nešto na to, zato što sam baš ljut zbog svega.
Razljutilo me što se uvijek ide na nevine, dakle, npr., u zdravstvenom i spolnom odgoju kukavički režim udara po djeci, a autor plakata udara po moralnoj vertikali svetoj Mariji, Isusovoj majci, sugerirajući da je Majka Božja, koja je, inače zaštitnica Grada Zagreba, (dakle, gradonačelnik je imao odličan alibi za svoju mjeru zabrane opskurnog plakata), lezbijka, ili da bi Majka Božja odobrila homoseksualni spolni čin koji Crkva, inače, smatra bludom, i svrstava u kategoriju nemoralne povijesne Sodome i Gomore.
Negdje sam pročitao jedan komentar na plakat u kojem se kritičar zapitao – zašto autor plakata nije umjesto poze svete Majke Božje stavio svoju majku?
Zašto za ilustraciju, makar bila i bizarna, i makar Crkva nekome bila mrska, uzimati likove iz Crkve, od Isusa Krista nadalje, koji su se zalagali za istinu i pravdu? To je pišanje u vjetar, i izraz kukavičluka više nego umjetničke slobode, ali ponavljam, protiv sam zabrane, i u postu ovog bloga sam i postavio inkriminirani plakat neka ugleda svjetlo dana, iako se s porukom iz plakata ne slažem! Poruka autoru plakata: Poštovani gospodine, podržavajući Vašu slobodu umjetničkog izražavanja, i ne dovodeći je u pitanje da se možete izraziti kako vam je volja, i kako vam padne na pamet, ali, molim Vas, rado bih htio na plakatu vidjeti lezbijsku pozu Vaše majke!
Kad smo već kod homoseksualizma, ostat ćemo na toj temi koja
Post je objavljen 25.10.2007. u 18:43 sati.