Sinoć sam došao u Gnesau, malo mjestašce u austrijskim Alpama smješteno nedaleko skijališta Bad Kleinkirchheim i Turracher Hohe. Putem sam odlučio preskočiti Karavanke i ne platiti 6,50 eura tunelarine, već sam odabrao Ljubelj. I baš kada sam bio pomislio kako cesta i nije toliko loša, čim sam prešao na austrijsku stranu krenule su serpentine za serpentinom, usponi i spuštanja, ali hvala Bogu na austrijskoj učinkovitosti - cesta je bila savršeno očiščena.
U Gnesau sam pronašao smještaj u Gasthaus Lugwirt. U prizemlju je restoran, a na prvom katu je nekoliko soba. Moja je vrlo udobna (dobro, možda malo previše griju pa moram gol hodati po sobi), čista, s pogledom na planine. Noćenje s doručkom dođe svega 20 eura.
Ujutro sam se probudio u sedam, ne bih li uskočio u skijašku odjeću, doručkovao i na vrijeme stigao na skijalište. Doručak nije prebogat kada se usporedi s ostalim hotelima, ali taman po mjeri da se utaži jutarnja glad i pripremi za skijanje.
Na skijalištu sam već u pola devet. Od Gnesaua do Bad Kleinkirchheima je svega 15 minuta vožnje. Žice još ne rade, a tako ni Kaiserburgbahn gondola tik uz koju pronalazim parking. Uzimam četverodnevni Karnten Top Ski Pass za 153 eura s obzirom da osim Bad Kleinkirchheima sljedećih dana namjeravam posjetiti i Turracher Hohe, Innerkrems i Katschberg.
Bad Kleinkirchheim ima deklariranih 103 kilometara staza, ali to je deklaracija na austrijski način. Na kraju dana pod nogama ne osjećam da je ni približno toliko kilometara na ovom skijalištu. Skijalište je podijeljeno na dva dijela: Bad Kleinkirchheim i St Oswald, koji su skoro pa povezani žicama. Kažem skoro jer ipak treba desetak metara skinuti skije i prohodati jedan dio kroz pothodnik između žica.
Meni je osobno bolji dio skijališta iznad St Oswalda jer je osunčaniji, a danas je prekrasan sunčan dan (iako je oko devet bilo magle, ali digla se u roku od 45 minuta i osvanulo je sunce koje je držalo do kraja dana). Staze su savršeno ispeglane. Tvrde su, ali gotovo da i nema leda, a i ljudi je malo. Ipak je radni dan. Snijega na stazama poprilično, iako u mjestu ga ima manje nego kod nas u Zagrebu. Jedini izuzetak je crna staza svjetskog kupa Franz Klammer u čijem je krajnjem donjem dijelu, neposredno prije ulaska na Kaiserburgbahn gondolu, bilo dosta leda i grumena te neravnina od ratraka. No, kao što sam rekao, ostale staze su savršeno bile sređene i danas je užitak bilo pustiti skiju. Da rezimiram, uglavnom se radi o crvenom skijalištu s nešto malo plavih i crnih staza.
Jedina zamjerka Bad Kleinkirchheima su dosta stare (i većinom spore) žice, ali meni je to na drugom mjestu po važnosti. Najvažnije je da su staze dobro sređene gdje se BKK pokazao odličnim. Koliko je danas bilo dobro skijati svjedoči da od devet do četiri nisam stao čak ni za pišanje i ukupno sam napravio 55.3 kilometara, u prvom redu zahvaljujući nekoliko dugih staza koji se od samog vrha skijališta spuštaju skroz do mjesta u dolini.
Ljudi navalite u BKK!