Pokloni mi jednu nit srece kako bi srce moglo odleprsati u nove tihe moci dubina oceana ,u kojem se krije bljestaviloo staklenih olupina bivsih ljubavi...
Koliko nas jos ceka zajednickih sutona, na toj zrcalno otisnutoj jacini ,stvaranih zanosa i oslikanih paleta boja na dasku ceznje i sjete....
Divno je utonuti u jedan dio te sjete ,u kojoj osjecam miris vreline ljeta,koje je otputovalo u san,na jedrilici nosenoj mirnim valovima mora...
Na koracima lisca,ulazim u jesen...
Ulice se odmaraju od ceznutljivih ljetnih sjena,a nove radosti bit ce ispunjene daskom vjetra, tuznijom igrom sjena i iznenadnom tisinom....kako bi srca mogla cuti dozivanja.....dozivanja samo sjecanjima.....
Post je objavljen 22.01.2013. u 17:12 sati.