Budim se u novom jutru,okupanom bisernim suncem,zrakama srece i slusanjima zvukova koji iz daljine pjevaju najmocniju simfoniju ljubavi...
U harmoniji lagodne tisine i ponekog sarenila slobode leptirovog krila,provlacim se kroz tvoje misli i uranjam dlanove na pocetak njeznih krila tvojih sjecanja....
Otkucaji sata, podsjecaju me na prolaznost vremena andeoskih postojanja i divljenja....
Sjeti me se u najljepsem ljeskanju sunca nad morem....U odmaranju neba...u bojama novog sna...
Jacina tog sjecanja, bit ce ogradena neraskidivim nitima pitomog osjecaja najdivnijih snaga na pragu budenja svitanja, ljepoti iskrenog osmijeha koji ozari srce i putenu vjecnost odlaska leptira nakon paljenja prvih ulicnih svjetiljki....
Prolaznost ne postoji....cvijece nikada nece izgubiti drazesnost i miris,kisa kapi,a sunce sjaj....
Osjetih kapljicu tvoje vedrine koja mi pokusava docarati ljepotu nove tisine ,gdje ce zauvijek ostati dodir najljepsih laganih poljubaca neba i mora..
Post je objavljen 22.01.2013. u 16:16 sati.