Marketing
NACIONALNE MANJINE U HRVATSKOJ NE BI SMJELE IMATI PRAVO NA NADPRAVO!
NACIONALNE MANJINE U HRVATSKOJ NE BI SMJELE IMATI PRAVO NA NADPRAVO!
http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=17027:nacionalne-manjine-u-hrvatskoj-ne-bi-smjele-imati-pravo-na-nadpravo&catid=45:dragan-hazler&Itemid=45
Osobno sam potomak švicarske nacionalne manjine u Hrvatskoj pa mi taj status daje pravo samokritike i kritike nacionalnih manjina u Hrvatskoj bez straha od „pacaka“ iz birokratskih kabineta Europske Unije, kojih se inače jako boje hrvatski politički birokrati.
Iz prvog gramatičkog lica svoga nacionalno-manjinskog korpusa prosvjedujem puninom svoga samo jednoga ljudskog i građanskog biračkog glasa protiv svih nadprava za nacionalne manjine i napose protiv dvostrukog prava glasa i protiv financiranja nacionalnih manjina od osiromašene Hrvatske, odnosno od hrvatskih platiša poreza.
Ako Ustav Republike Hrvatske jamči ravnopravnost svima svojim građanima, po kakovom se to NAD-USTAVNOM kriteriju traže i dobivaju razna nadprava, što znači da Ustav krše nacionalne manjine, koje traže i dobivaju razna nadprava, a još više krše Ustav birokratski vlastodržci, koji odobravaju i daju nacionalnim manjinama razna nadprava na teret matičnog naroda - Hrvata.
Hrvatska je samo u jednom obliku plaćanja nacionalnih manjina u 2007. utrošila 131 milijun kuna i to - jednima za njihov nacionalni folklor iz zabave, drugima za njegovanje njihovih neradnih navika, trećima za jačanje naboja velikosrbskih želja kroz dvostruko pravo glasa, četvrtima za reitalizaciju Istre... Iz HTV-1 „Prizme“ doznaje se, da će to darivanje novca nacionalnim manjinama u 2008. biti znatno veće.
Tako nešto nema nigdje u normalnome svietu, da jedna država plaća useljenim građanima za nerad, za folklorističke zabave... unešeni strani nacionalizam i politiku svoje iskonske države u useljenu državu, u ovom slučaju u Hrvatsku. To je s onu stranu zdrave ljudske pameti.
Naime, ponašanje useljenih građana u Hrvatsku i njima prilagođene hrvatske birokratske politike je protueuropsko, protukulturno i protucivilizacijsko jer takvi građani ne priznaju međunarodne pravne, kulturne i civilizacijske tekovine integracije i asimilacije, nego se čak nameću matičnom narodu dvostrukim pravom glasa i svima nedopuštenim načinima, uključujući genocidni i vandalistički rat protiv matičnog naroda.
Ova ista kritika vriedi i za hrvatsku političku birokraciju, koja novcem osiromašenih hrvatskih poreznika kupuje glasove nacionalnih manjina, kojima je bolje tako - obstati kao nacionalna manjina jer ih se plaća, da ne postanu integrirani i asimilirani u Hrvate.
Evo još jedne moje nacionalno-manjinske samokritike i kritike upućene svima onima u Hrvatskoj, koji kultom nacionalnih manjina i plaćenjem nacionalnih manjina dezintegriraju i osiromašuju Hrvatsku. Naime, hrvatski politički birokrati se hvale, da u Hrvatskoj žive 22 nacionalne manjine, unešene u Ustav, a što je s onim nacionalnim manjinama, koje nisu obuhvaćene Ustavnim „zagrljajem“?!. Isto tako, hrvatska politička birokracija se hvali investicijom u nacionalne manjine iznosom od 131 milijun kuna u 2007. godini, a zašto taj novac nije podijeljen (na primjer): siromašnim umirovljenicima, djeci bez roditelja, za sprečavanje i liječenje kancerogenih bolesti ili za gradnju dječjih vrtića, škola i za brojne potrebne projekte, a ne za plaćanje nacionalnih manjina.
Nije li razboritije, normalnije i humanitarnije, da se navedeni milijuni kuna daju za pomoć nezbrinutoj djeci, samohranim majkama, invalidima svih oblika (na pr. sliepcima), umirovljenicima, itd. a ne nacionalnim manjinama. Uostalom u Ustavu Republike Hrvatske stoji da su svi građani u Hrvatskoj ravnopravni. Kako onda mogu biti nacionalne manjine nadravnopravne i biti novčano nagrađivane jer su nacionalne manjine.
Zašto se, primjerice Amerika, Kanada, Australija, Francuzka, Njemačka, Nizozemska... i moja iskonica Švicarska ne hvale, koliko imaju nacionalnih manjina i s koliko novaca ih plaćaju, da bi trajno njegovali svoju tuđinsku pripadnost u državi, koju oni priznaju svojom samo u onim segmentima, koji im odgovaraju.
Ne! Nema nacionalnih manjina u naprednim državama svieta jer primjenjuju prirodno, državotvorno, ustavnopravno, interesno-nacionalno... međunarodno prihvaćeno i priznato načelo integracije i asimilacije.
Osim za Vlase s privilegiranim statusom u Hrvatskoj vojnoj krajini, radi stalne ratne službe nije niti u Hrvatskoj bilo nikakvih privilegija za došljake.
Do novijeg vremena svi su oni spontano i dragovoljno postali Hrvati. Neka nas na to podsjeti nekoliko primjera:
Abafi, Erdödi, Farkaš - bivši Mađari i postali su Hrvati.
Bauer, Fischer, Hasler, Hirz, Meier, Ritter, Stoss, Wissner - bivši Austrijanci, Nijemci ili Švicarsvi i postali su Hrvati.
Neizbrojivi su Česi, Slovaci i Slovenci, koji su postali Hrvati.
Čak i Grci, na primjer: Demetar, Gavella, Kalogjera, Papandopulo(?)... su postali Hrvati.
Naši prvi susjedi, bosanski muslimani bili su do Titove zbrke, malne svi Hrvati. Sada su nova nacija Bošnjaci.
Samo Srbi došljaci u Hrvatsku se ne integriraju niti asimiliraju u Hrvate, negeo suprotno nemeću srbstvo Hrvatima kroz vjenčanja i druge načine.
Spomenutim načinom - integracije i asimilacije postaju i sada iz redova svih useljenika: Austrijanci, Britanci, Francuzi, Nijemci, Švicarci...
Hrvatska čezne ući u zajednicu država Europske Unije, a nosi sa sobom kao „miraz“ nacionalne manjine. Prepuštam, pametnijima i stručnijima od sebe, da dadu svoj sud o nadpravima i novčanom pomaganju nacionalnih manjina u Hrvatskoj, što ne postoji u Ustavu Republike Hrvatske.
Ponavljam, da je prošle (2007. godine) osiromašena Hrvatska, koju je jedna od nacionalnih manjina (Zna se, koja je to nacionalna manjina!) gurnula prema prosjačkome štapu dala samo u gotovinskome novcu 131 milijun kuna za nacionalne manjine. To nije niti stotinka od svote, koju daje Hrvatska za saniranje ratnih šteta, koje je počinila jedna nacionalna manjina (Zna se, koja je to nacionalna manjina!) diljem Liepe naše.
Naime, moja iskonska domovina Švicarska i najnaprednije države Europske Unije ka kojoj Hrvatska malne zaljubljenički žuri uopće nemaju kategoriju nacionalnih manjina, nego je svaki došljak bio on poželjni djelatnik, emigrant ili avanturist tretiran kao stranac i kao takav se trudi da integracijom i asimilacijom stekne pravo građanstva i nacionalnosti dotične države.
U Hrvatskoj se može govoriti o nacionalnim manjinama samo „niz dlaku“ popraćeno pohvalama, poželjnostima, unaprjeđivanjema, novčanim podporama socijalne naravi i za njegu folklora, ozakonjenim nadpravima (primjerice dvostruko pravo glasa, škole na njihovom jeziku, što znači da ih Hrvatska ne školuje za sebe, nego za njihovu iskonsku državu), dodjelama abolicije i amnestije za pobunjenike, čak i za zločince iz redova Srbske nacionalne manjine, itd...usw...etc.
Izreče li neki Hrvat, makar i najdobronamjerniju kritiku usmjerenu na bilo što vezano uz nacionalne manjine, napose na najprivilegiraniju srbsku nacionalnu manjinu, dobiva za to prilično teške obtužbe pa nerietko čak vrieđajuće oznake kao na primjer: šovinist, nacionalist... pa i fašist.
Bogu hvala, osobno sam pripadnik nacionalne manjine u Hrvatskoj pa si mogu priuštiti dobronamjernu kritiku - kritike na preveliku (rekao bih) uzajamnu raskalašenost prava za nacionalne manjine u Hrvatskoj, a da mi nitko ne može pripisati nijedan negativni naziv ili atribut.
Odmah ću dodati, da niti sve nacionalne manjine u Hrvatskoj nisu ravnopravne. Najravnopravnija je Srbska nacionalna manjina jer je najbrojnija i zadržala je brojne segmente iz zločinačkog rata, kojeg je vodila protiv Hrvata i svih nesrba. Tek primjerice, od srbskih mina pogibaju još i danas i još će dugo pogibati Hrvati. Oni ne vade te svoje mine jer su ih namienili protiv Hrvata, što znači da još uvijek ratuju protiv Hrvatske. Vade ih Hrvati uz silne troškove i pritom stradavaju. U Donjem Lapcu su skinuli sve hrvatske nazive ulica i stavili imena Srba, među kojima ima zločinaca prema Hrvatima; u Vukovaru i drugdje po pretežno srbskim naseljima postoje spomenici četnicima; u miešanim školama zlostavlja se hrvatsku djecu; u Vukovaru i drugdje crtaju srbske četničke grbove i fizički zlostavljaju ljude na njihovom radnome mjestu...
Sve druge nacionalne manjine (22 u Hrvatskoj) su manje ravnopravne od Srba. Dovoljno je pogledati HTV-emisiju „Prizma“ i po trajanju za pojedine nacionalne manjine se u to uvjeriti.
Prije nego nastavim moram se barem temeljno predstaviti. Potomak sam jedne stare švicarske loze Hasler, od koje je moj šukundjed Nikolaus Hasler po Napoleonovoj liniji došao u Slunj i njegovi potomci, među kojima sam i ja Karlo Hasler (fonetiziran u Jugoslaviji) u Dragan Hazler postao - postali smo svi Hrvati sa zadržanim sjećanjima i nekim svojstvenostima svoga švicarskog podrietla.
Kao takav (nastavljam samo o sebi) osjećam se jednako ponosan na svoje švicarsko podrietlo i na svoju hrvatsku opredjeljenost ili osjećam se jednako ponosan na svoju pripadnost.
Dragan Hazler - hrvatski djelatnik
Post je objavljen 22.01.2013. u 14:04 sati.