Marketing
Sveti pas
Na Engleskom, kad Bog postane Gob, to je God --> Dog ilitiga pas. Naravno, to je često iskorišteno u doskočicama.
Na Tajvanu, pasa ima ko u bajci, neka vrsta svete životinje su. Prošli vikend sam našao da ne samo "neka vrsta" nego i bukvalno sveta životinja, bar za ljude u dijelu Tuchenga, jednog od gradova koji su se utopili u New Taipei (koji će se uskoro opet stopiti u Taipei, na Tajvanu se stvari brzo mijenjaju-ova promjena je, čini mi se, diktirana brojanjem listića za i protiv KMT na izborima. Živjela deeee...mokracija!).
Dakle, siđemo s obližnjeg brda nakon zalaska sunca, i nađemo se u dvorištu opustjelog hrama ispred kojeg stoji psić. Mali slatki.
Obratite pažnju na uličnu lampu s lijeve strane...psić je poprilično narastao!
Siguran sam da je iza njegovog dospjeća na mjesto lokalnog sveca neka junačka priča iz davnina, jer ovo je jedini takav hram koji sam vidio do sada. Ovdje je službena verzija iz hrama, Sveti Pas:
Inače je cijeli hram - koji je Dao nominacije - jako Yin (tamna, ženska strana Yin-Yanga), neprijatna, gotovo satanistička atmosfera. Hram je, osim Psu, posvećen "nepoznatom doseljeniku". Na oltaru, za razliku od uobičajenog, nema niti jednog sveca, čini se da su na tom mjestu pokopavani ljudi koji su doselili na Tajvan iz Kine u burnim vremenima, pa nisu donijeli sa sobom ništa iz svog porodičnog hrama.
Atmosfera je intenzivirana činjenicom da je pored bila velika zgradetina lokalnog groblja-da, zgradetina, jer je to na Tajvanu obično betonska konstrukcija na par katova sa "ormarićima" u koje se stavljaju urne. Nemate želju biti tamo "pokopani", vjerujte mi. Tajvanci obično bježe iz blizine takvih mjesta glavom bez obzira, pa smo i mi tako napravili.
Silazak je bio s obližnjeg brda, u čast slavnijeg originala iz Kine nazvanog Tienshan. Iako samo 429.75m (brojka s tablice na vrhu, stvarno točno mjerenje, nema što), pogled s vrha je među najboljima što sam do sada našao među obližnjim brdima. Podloga je stjenovita i na vrhu nema guste šume, koja obično na Tajvanu zakriva vidik s nižih vrhova.
Izmaglica je bila poprilična, ali s obzirom na datum, nije ni čudo. Kao što vidite iznad, bio sam u kratkim rukavima i hlačama, u sandalama... zato stvarno volim Tajvan, nakon par dana kiše i vlage i temperatura oko 13 celzija, dobili smo na poklon sunčani vikend s temperaturama do 26 stupnjeva! Dolina rijeke DaHan, u magli ispod brda:
Na početku jedne od staza sam naišao na ovaj totem... bit će uspomena na slavnu glavosječnu prošlost, koju sam opisao u jednom od prethodnih postova: Glavosječe.
Moji dragi Tajvanski "arhitekti", umjetnici, što ćeš, su ostavili ovaj spomenik ružnoći uz cestu prema brdu:
Najljepša je kula lijevo dole, podsjeća na toranj za nadgledanje (i pucanje) na zidu u Istočnom Berlinu. Ah kako lijepo, ah kako romantično...ima i lampa pripremljena za arhitekta, tik uz osmatračnicu. Pogled s ovih balkona na dolinu ispod je sigurno lijep, ali arhitekt, stvaaaarno... mogel si malo pripaziti kaj delaš! Ovo paše u okoliš ko velko... jaje!
Post je objavljen 22.01.2013. u 03:16 sati.