Pruzi mi ruku ,u sjenama doticaja,koje pokusavaju otplesati svoj ples,kada kroz tvoje oci,vidim plavetnilo,a u njemu odsjaj crvenog neba,prekriven linijama neumornog kista....
Kada polako i sunce putuje na svoj pocinak..tako diskretno,nalikujuci na neku neotkrivenu tajnu,primamljivog pregrsta boja....odlazi cuvajuci put mjesecu..koje ce se oslikavati sjajem na nemirnom zuboru mora....Je li sreca prava tek kada joj je sjaj ljepsi od dijamanta?
Postoje li tu pravila?
Spontani ples na kisi.... Ako pogledas kroz prste,neces vidjeti ono bitno,ali nesto u tome ipak ostaje....
Ako je nebo danas odjenulo najljepsu haljinu ,je li sve ljepse u snovima...
I zasto se sjenke,proizasle iz nekih tuznijih prica,spajaju vise nego srca i usne sretnih osoba...zasto je iskrenije osjetiti neciju tugu,tek kao neki tihi zvuk prisuljan na prstima,poklonjene glazbene kutijice...
Hodajuci kamenim ulicama, ne zaboravljam dubinu sapata nekih krivih odluka...
Na mjestu gdje je nekada bila livada sarenog cvijeca,bezgranicnih snova,neizgovorenih rijeci,neotkrivenih tajni,slobode,ljepote sjajnije od vjencane haljine...
Osjecam trag te njezne,a tako snazne duse cvijeta,u svijetu koji me vodi plastem i mirisom ranog proljeca.....vjecne igre..gdje prolaze snovi...prolaze radosti,prolaze tuge....kraj stare fontane,gdje ce neki novi parovi,krenuti u prvu setnju ,putevima vjecnog proljeca
Post je objavljen 21.01.2013. u 16:25 sati.