Mahovina
Spaljene kupine kraj seoskog puta,
ogoljele grane, siva krpa neba,
bespomoćni vrabac mrvu kruha vreba.
Zima inje stresa sa smrznutih skuta.
Tek na rubu puta, kao baršun meka,
mahovina diše i proljeće čeka.
Snijeg u Solarisu (l994.)
Vani je snijeg, kako rijetka sreća
u ovo doba, u primorskom kraju!
Bjelina ranog djetinjstva me sjeća
i mira, što ga čista srca znaju.
Ne danas neću blatne kročit' staze.
Oči se šire, uši slušaju tišinu!
Uživat ću sred prebijele oaze
i sama se pretopit' u bjelinu!
Post je objavljen 20.01.2013. u 18:33 sati.