Marketing
Legalizacija objekata: nesposobna lokalna i maćehinski nastrojena državna vlast
Na službeni Facebook profil Vlade Republike Hrvatske danas sam objavio TEKST slijedećeg sadržaja:
Poštovana Vlado,
javljam vam se iz Vrgorca. Znate, onog Vrgorca u kojem je još uvijek svaki treći birač fiktivan i u kojemu su na vlasti još uvijek nekadašnji Sanaderovi udarnici koji su u 13 godina svoje vlasti (vladaju ukupno 20 godina Vrgorcem) spiskali 400 milijuna proračunskih kuna koje su dobili ili putem poreza ili državne pomoći, i to uglavnom na uhljebljivanje stranačkih kadrova i sumnjiva infrastrukturna ulaganja koja nisu dala nikakve rezultate. Onog nesretnog Vrgorca s kojim se medijska javnost svako malo sprda (snijeg, nedostatak kondoma, 7000 kuna za svaki brak i sl.). Ali ne draga Vlado, ne javljam vam se zbog toga. Javljam vam se zbog famozne priče o legalizaciji objekata koja je u zadnje vrijeme aktualna u mojemu gradu. Međutim ne mislim ovdje na legalizaciju objekata na moru ili onih viletina i vikendica koje će se sada rušiti jer su izgrađene bez dozvole u posljednjih nekoliko godina.
Ovdje mislim na legalizaciju obiteljskih domova i pripadajućih gospodarskih objekata u naselju Vrgorac i pripadajućim mu selima (28 mjesnih odbora). Dobro je poznato da je Vrgorac jedno od najsiromašnijih područja Dalmacije sa neriješenim imovinsko-pravnim odnosima, ima brdsko-planinski status, stanovništvo je mahom depopuliralo u šezdesetima i sedamdesetima uslijed litoralizacije Makarskog primorja i industrijalizacije Splita. Međutim u njemu još uvijek ima mladih ljudi koji su voljni, usprkos svim preprekama koje im stvara nesposobna lokalna i maćehinski nastrojena državna vlast, graditi život u naseljima svojih predaka, usprkos općoj besparici, nezaposlenosti i besperspektivnosti provincijskog, rubnog područja kao što je Vrgorac (autocesta nije puno pomogla). Ali ne može to tako, zašto bi netko pomogao mladom čovjeku da na ovom području gradi obitelj i život, kada mu se može odnemoći i to različitim zakonima i pravilnicima koji nisu doneseni u duhu zdrave logike s obzirom na područja na koja se odnose, već u duhu trulog metropolskog birokratizma na koji je zadnjih godina zajašio europski birokratizam, koji je još gori. Naime, da bi donijeli odluku koja će se na kraju odnositi i na Vrgorac, onda morate voditi računa o potrebama Vrgorca (ili bilo kojeg drugog grada) i okolnostima njegova razvoja. Ne ide na silu poštovana Vlado.
Tu se vraćam na famoznu legalizaciju. Većina stanovništva Vrgorske krajine živi u kućama svojih očeva ili kućama koje su uspjeli izgraditi u posljednjih nekoliko desetljeća, siromaštvu usprkos (znate na što mislim. Većina stanovnika Splita i Zagreba je podrijetlom iz takvih područja ove države i tu danas imaju svoje rođake). Gradnja kuće u Vrgorskoj krajini je nešto potpuno drugačije od gradnje kuće u Zagrebu, ovdje su prepreke nevjerojatne, i umjesto da se ljudima čestita što su uspjeli izgraditi dom ili održati dom svojih predaka i što nisu iselili, na njih se u posljednje vrijeme udara pričom o legalizaciji tih objekata. Ponavljam, ovdje se ne radi o primorskim apartmanima ili bespravnoj gradnji usred neke stare gradske jezgre u Dubrovniku ili u parku prirode, ovdje se radi o legalizaciji objekata u kojima žive sami stanovnici ovog kraja koji drugoga doma nemaju. Bez spomenutog doma su puki proleteri, a i tako su na rubu toga „statusa“. Kada su se ti objekti gradili prije 20, 30 ili 50 godina nije postojala mogućnost legalizacije. Sustav nije bio uređen onda, a posebno nije sada, nakon 20 godina sustavnog nerada i korupcije u režiji lokalne HDZ-ove vlasti koja je svoje pipke ugurala u svaki vid društvenog i javnog života s ciljem bogaćenja pojedinaca.
I umjesto da se građanima izađe u susret, tijekom najnovije legalizacije objekata izgrađenih nakon 1968. godine građani će morati platiti: komunalni doprinos gradu, vodni doprinos državi, geometra, izvadak zračnog snimka i raznorazne takse (valjda nisam ništa zaboravio) kako bi legalizirali objekte u kojima žive. Prema jednostavnoj računici, građanin koji živi u kući od 600 metara kubnih (zapamtite, radi se o seoskim kućama, a ne apartmanima), morati će izdvojiti minimalnu svotu od 25 tisuća kuna. Ukoliko je kuća izgrađena na zemljištu koje nije uknjiženo, jer je na primjer izgrađena na raznim nacionaliziranim, državnim i gradskim zemljištima, spomenuti iznos će narasti za najmanje 50-70 tisuća kuna. Već se stanovništvu okolo prijeti da mora krenuti u legalizaciju ili će osjetiti udar hrvatske države u vidu kazni ili čak rušenja (!!!). Ma da mi je vidjeti toga zagrebačkog birokrata koji će narediti da se sruši ijedna vrgorska kuća zato što njezin dugogodišnji vlasnik nema novca za legalizaciju!
Legalizirali bi sve ovo naši marljivi ljudi, draga Vlado, ali oni za to naprosto nemaju novca, niti će ga imati. Da prosječnog Vrgorčanina preokrenete naopako, iz džepova bi mu ispalo eventualno 100 kuna, tako da je vaše priče o legalizaciji moguće provesti samo ako građane oslobodite barem 70-80% svih mogućih davanja, bez obzira kome su ti novci namijenjeni (gradu, državi…). Ako budete pritiskali Vrgorčane, dogoditi će nam se egzodus i preostalog stanovništva (nešto više od 6000 stanovnika) koje usprkos svima preprekama (nesposobna lokalna vlast, nebriga državnih vlasti, nezaposlenost), ovdje i dalje živi (zaboravio sam spomenuti i brojna staračka domaćinstva koja graniče sa siromaštvom). Ukoliko vam padne na pamet rušiti bilo koji objekt ili kažnjavati siromašno građanstvo Vrgorske krajine, možete očekivati opći građanski neposluh i bune. Ovo područje i tako malo dobiva od države. Ovo je brdsko-planinsko područje u kojemu se stanovništvo bavi poljoprivredom, a svako od tri polja na istočnom dijelu Vrgorske krajine svake godine poplavljuje, zbog čega stanovništvu propadaju ulaganju u poljoprivredu, koja se i tako financiraju na dug raznim poljoprivrednim ljekarnama i slično.
Ako bi se netko i odlučio za legalizaciju, što on za to dobiva? Hoćete li za te novce urediti odvodnju vrgorskih polja, hoćete li pokrenuti projekte navodnjavanja u ljetnim mjesecima? Hoćete li za te novce omogućiti stanovništvu Vrgorske krajine da samo bira svoju lokalnu vlast (bez fiktivnih birača)? Hoćete li za te novce u naš grad dovesti nova radna mjesta? Što će građani dobiti za te silne novce koje moraju uložiti u legalizaciju osim hrpe papira na kojima će pisati da sada legalno žive u objektima u kojima već faktično žive desetljećima?
Nadam se vašem dužem i argumentiranom odgovoru koji neće počivati na pukom birokratskom nabrajanju zakona i pravilnika, već na zdravoj logici, s obzirom na područje na koje se odnosi.
Hvala.
javljam vam se iz Vrgorca. Znate, onog Vrgorca u kojem je još uvijek svaki treći birač fiktivan i u kojemu su na vlasti još uvijek nekadašnji Sanaderovi udarnici koji su u 13 godina svoje vlasti (vladaju ukupno 20 godina Vrgorcem) spiskali 400 milijuna proračunskih kuna koje su dobili ili putem poreza ili državne pomoći, i to uglavnom na uhljebljivanje stranačkih kadrova i sumnjiva infrastrukturna ulaganja koja nisu dala nikakve rezultate. Onog nesretnog Vrgorca s kojim se medijska javnost svako malo sprda (snijeg, nedostatak kondoma, 7000 kuna za svaki brak i sl.). Ali ne draga Vlado, ne javljam vam se zbog toga. Javljam vam se zbog famozne priče o legalizaciji objekata koja je u zadnje vrijeme aktualna u mojemu gradu. Međutim ne mislim ovdje na legalizaciju objekata na moru ili onih viletina i vikendica koje će se sada rušiti jer su izgrađene bez dozvole u posljednjih nekoliko godina.
Ovdje mislim na legalizaciju obiteljskih domova i pripadajućih gospodarskih objekata u naselju Vrgorac i pripadajućim mu selima (28 mjesnih odbora). Dobro je poznato da je Vrgorac jedno od najsiromašnijih područja Dalmacije sa neriješenim imovinsko-pravnim odnosima, ima brdsko-planinski status, stanovništvo je mahom depopuliralo u šezdesetima i sedamdesetima uslijed litoralizacije Makarskog primorja i industrijalizacije Splita. Međutim u njemu još uvijek ima mladih ljudi koji su voljni, usprkos svim preprekama koje im stvara nesposobna lokalna i maćehinski nastrojena državna vlast, graditi život u naseljima svojih predaka, usprkos općoj besparici, nezaposlenosti i besperspektivnosti provincijskog, rubnog područja kao što je Vrgorac (autocesta nije puno pomogla). Ali ne može to tako, zašto bi netko pomogao mladom čovjeku da na ovom području gradi obitelj i život, kada mu se može odnemoći i to različitim zakonima i pravilnicima koji nisu doneseni u duhu zdrave logike s obzirom na područja na koja se odnose, već u duhu trulog metropolskog birokratizma na koji je zadnjih godina zajašio europski birokratizam, koji je još gori. Naime, da bi donijeli odluku koja će se na kraju odnositi i na Vrgorac, onda morate voditi računa o potrebama Vrgorca (ili bilo kojeg drugog grada) i okolnostima njegova razvoja. Ne ide na silu poštovana Vlado.
Tu se vraćam na famoznu legalizaciju. Većina stanovništva Vrgorske krajine živi u kućama svojih očeva ili kućama koje su uspjeli izgraditi u posljednjih nekoliko desetljeća, siromaštvu usprkos (znate na što mislim. Većina stanovnika Splita i Zagreba je podrijetlom iz takvih područja ove države i tu danas imaju svoje rođake). Gradnja kuće u Vrgorskoj krajini je nešto potpuno drugačije od gradnje kuće u Zagrebu, ovdje su prepreke nevjerojatne, i umjesto da se ljudima čestita što su uspjeli izgraditi dom ili održati dom svojih predaka i što nisu iselili, na njih se u posljednje vrijeme udara pričom o legalizaciji tih objekata. Ponavljam, ovdje se ne radi o primorskim apartmanima ili bespravnoj gradnji usred neke stare gradske jezgre u Dubrovniku ili u parku prirode, ovdje se radi o legalizaciji objekata u kojima žive sami stanovnici ovog kraja koji drugoga doma nemaju. Bez spomenutog doma su puki proleteri, a i tako su na rubu toga „statusa“. Kada su se ti objekti gradili prije 20, 30 ili 50 godina nije postojala mogućnost legalizacije. Sustav nije bio uređen onda, a posebno nije sada, nakon 20 godina sustavnog nerada i korupcije u režiji lokalne HDZ-ove vlasti koja je svoje pipke ugurala u svaki vid društvenog i javnog života s ciljem bogaćenja pojedinaca.
I umjesto da se građanima izađe u susret, tijekom najnovije legalizacije objekata izgrađenih nakon 1968. godine građani će morati platiti: komunalni doprinos gradu, vodni doprinos državi, geometra, izvadak zračnog snimka i raznorazne takse (valjda nisam ništa zaboravio) kako bi legalizirali objekte u kojima žive. Prema jednostavnoj računici, građanin koji živi u kući od 600 metara kubnih (zapamtite, radi se o seoskim kućama, a ne apartmanima), morati će izdvojiti minimalnu svotu od 25 tisuća kuna. Ukoliko je kuća izgrađena na zemljištu koje nije uknjiženo, jer je na primjer izgrađena na raznim nacionaliziranim, državnim i gradskim zemljištima, spomenuti iznos će narasti za najmanje 50-70 tisuća kuna. Već se stanovništvu okolo prijeti da mora krenuti u legalizaciju ili će osjetiti udar hrvatske države u vidu kazni ili čak rušenja (!!!). Ma da mi je vidjeti toga zagrebačkog birokrata koji će narediti da se sruši ijedna vrgorska kuća zato što njezin dugogodišnji vlasnik nema novca za legalizaciju!
Legalizirali bi sve ovo naši marljivi ljudi, draga Vlado, ali oni za to naprosto nemaju novca, niti će ga imati. Da prosječnog Vrgorčanina preokrenete naopako, iz džepova bi mu ispalo eventualno 100 kuna, tako da je vaše priče o legalizaciji moguće provesti samo ako građane oslobodite barem 70-80% svih mogućih davanja, bez obzira kome su ti novci namijenjeni (gradu, državi…). Ako budete pritiskali Vrgorčane, dogoditi će nam se egzodus i preostalog stanovništva (nešto više od 6000 stanovnika) koje usprkos svima preprekama (nesposobna lokalna vlast, nebriga državnih vlasti, nezaposlenost), ovdje i dalje živi (zaboravio sam spomenuti i brojna staračka domaćinstva koja graniče sa siromaštvom). Ukoliko vam padne na pamet rušiti bilo koji objekt ili kažnjavati siromašno građanstvo Vrgorske krajine, možete očekivati opći građanski neposluh i bune. Ovo područje i tako malo dobiva od države. Ovo je brdsko-planinsko područje u kojemu se stanovništvo bavi poljoprivredom, a svako od tri polja na istočnom dijelu Vrgorske krajine svake godine poplavljuje, zbog čega stanovništvu propadaju ulaganju u poljoprivredu, koja se i tako financiraju na dug raznim poljoprivrednim ljekarnama i slično.
Ako bi se netko i odlučio za legalizaciju, što on za to dobiva? Hoćete li za te novce urediti odvodnju vrgorskih polja, hoćete li pokrenuti projekte navodnjavanja u ljetnim mjesecima? Hoćete li za te novce omogućiti stanovništvu Vrgorske krajine da samo bira svoju lokalnu vlast (bez fiktivnih birača)? Hoćete li za te novce u naš grad dovesti nova radna mjesta? Što će građani dobiti za te silne novce koje moraju uložiti u legalizaciju osim hrpe papira na kojima će pisati da sada legalno žive u objektima u kojima već faktično žive desetljećima?
Nadam se vašem dužem i argumentiranom odgovoru koji neće počivati na pukom birokratskom nabrajanju zakona i pravilnika, već na zdravoj logici, s obzirom na područje na koje se odnosi.
Hvala.
Više je građana komentiralo tekst, a nakon određenog vremena javio se i činovnik Vlade sa bezveznim birokratskim odgovorom, koji me nikako nije zadovoljio:
Kad su se radile izmjene Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim nekretninama Vlada je uvažila socijalni aspekt građana, te je radi toga i povećan broj zahtjeva građana za legalizacijom bespravno izgrađenih objekata. Novim zakonom ubrzan je postupak legalizacije, pojednostavljena procedura i samim time pojeftinjen postupak. Otklonjeni su nedostaci koji značajno otežavaju provedbu "starog" Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a da pri tome neće biti dovedena u pitanje zaštita i vrijednost prostora te gospodarenje istim.
Osoba koja je bespravno gradila “mali objekt”, za pretpostaviti je da je na neki način gradila “iz nužde” i najčešće samo za vlastite potrebe, pa je za takav mali objekt i naknada relativno mala. Naknadom koju građani plaćaju puni se državni proračun, ali i proračuni jedinica lokalne samouprave (a to znači više škola, cesta, vrtića...).
Osoba koja je bespravno gradila “mali objekt”, za pretpostaviti je da je na neki način gradila “iz nužde” i najčešće samo za vlastite potrebe, pa je za takav mali objekt i naknada relativno mala. Naknadom koju građani plaćaju puni se državni proračun, ali i proračuni jedinica lokalne samouprave (a to znači više škola, cesta, vrtića...).
Post je objavljen 19.01.2013. u 20:18 sati.