- Da pišem kao da sam Ja ili kao da poznajem neku drugu Ja?
- Kakvu priču imaš?
- Priču o ljudima.
- Onda piši kao da ih znaš.
- Ima i jedna Ovca u priči
- Onda piši kao da si ti Ovca, a da ljude samo poznaješ
Zabrinuto je čitao novine i duboko uzdisao
dok je čitao potresan članak o ženi koja se godinu dana
nije šminkala ni depilirala i onda zahvaljujući
tom traumatičnom iskustvu o istom napisala knjigu.
Na sljedećoj stranici bila je slika Ovce i neke jame
u nekom dalekom selu s kojim ga nije vezala
ni rodbinska veza (s očeve ni majčine strane), ni nostalgična
veza (divnog ljeta i igara kraj stare gustirne i kamena koji će se kasnije
odronuti i ostaviti nesretnog Jakova bez noge), ni informacijska veza (nikad, naime, nije
čuo ništa vezano uz to selo, niti se tamo ikad snimao serijal Lijepom našom).
Dakle, čitao je bez ikakve predrasude priču o Bezdanu i priču o Ovci.
Bio je to uobičajen članak, kojem se posvetio iz svoje kuhinje u uobičajenom jutru
kao što je ovo.
Uobičajeno jutro kao što je ovo je podrazumijevalo slijedeće:
1) miris kave i šalicu iz koje si mogao gatati i kada u njoj nije bilo ostataka kave.
2) zvuk tuširanja u kupaonici i jedva razumljivu pjesmu o ženi koja je bila privjesak
što se sija - obmana il' kopija?
3) pokušaj otključavanja stare Lade i susjedove psovke
4) budilicu u 7.53 iz susjednog stana jer Matija ne vjeruje u parne brojeve
5) svađu vrana na temu kako je volio misliti je li Kant u svojoj Kritici čistog uma dao odgovor na pitanje Što mogu znati?
***
Jednom davno Majka me ugrijala svojim dahom i nježno skidala
travu u koju sam se zapetljala.
Majka nije govorila, uostalom potrebe za govorom su bile minimalne
u našem svijetu, ali je zato znala pokazati kojih se družica trebam čuvati i
što napraviti ako se izgubim.
Bila je jesen i dugo smo pješačile, toga se sjećam i sunce se probijalo
kroz Jasen i ništa nije upućivalo na to da ću se ikad sjetiti toga dana ili da
je on po nečemu za mene poseban.
Došle smo na livadu i Majka mi je rekla kako je tu Mjesto za nas kada
ostarimo ili se razbolimo tako strašno da moramo otići.
Bila je jesen i sunce je zašlo, a ja sam ubrzo promjenila mišljenje o
ovom danu i odlučila da ću ga se sjećati bez obzira na sve druge dane
i divne igre i miris trave i kapljice rose u tim danima.
Ukratko, odlučila sam zapamtiti.
***
Uobičajena jutra imaju tendenciju da brzo završe i da ih ni po čemu ne pamtiš.
Ona su mostovi kojima dolaziš do uzbudljivih popodneva i i intrigantnih večeri.
Tako je i Filip, nakon odrađenog jutra otišao na posao i suočio se sa gomilom
mejlova, prijekornim pogledom kolegice Vesne, zadirkivanja zbog slike na
fejsbukovskom profilu i svim onim stvarima koje ljude inače čekaju na poslu.
Kratko je odgledao Inauguraciju i zamislio da je on jednom
tako bitan da ga se Inaugurira.
Sama riječ izazivala je u njemu strahopoštovanje i već je vidio majku kako
kolegicama iz banke pokazuje sliku iz Glorije sa novim kompletom koji je nosila
na sinovu Inauguraciju.
Osjećao je strašan pritisak i poglede pune poruge prema sebi i svom životu.
Nezadovoljan svim što ga je okruživalo utipkao je u google bizarne nesreće
i pročitao članak o Ovci sa imanja nekog seljaka iz Dalmatinske zagore i rupi koja se
tamo pojavila
***
Jutros sam nakon šestog dana krvarenja počela gubiti svijest.
Nedugo nakon pada došao je i neki Filip koji stalno ponavlja
riječ Inauguracija.
Nakon njega počeli su se spuštati i oni iz GSS-a s kojima nemam
baš najbolja iskustva (napad vukova lani).
Filipa su izvukli na nosilima, a ja sam se pravila da sam mrtva.
Nitko nije pipao moje bilo tako da je bilo dovoljno da držim oči zatvorene.
Posljednje što sam vidjela bio je Jasen koji se njihao na vjetru i pjevao
najljepšu pjesmu.
***
Na radiju je svirao Coltraine nešto o Plavom vlaku, a on je
ravnodušno čitao novine i članak o mladiću iz Senja koji je aktivist za zaštitu
životinja te se odlučio sam spasiti Ovcu iz ogromne jame u onom selu s kojim ga nije
vezala ni rodbinska ni nostalgična ni informacijska povezanost.
Zahvaljujući brzoj intervenciji GSS-a mladić je spašen te se dobro oporavlja.
U novinama je bila slika njega i majke u onom kompletu koji moraju nositi
sve službenice Privredne banke.
Uobičajeno jutro uljepšao je njezin široki osmjeh za koji se mogao zakleti da
je već vidio na Michelle Obami.
Post je objavljen 19.01.2013. u 00:22 sati.