...bilo jednom u Zagrebu....
ok, dosta je bilo kukanja, plakanja i samosazaljevanja a pogotovo davljenja svih ostalih sa mojom novootkrivenom bolescu..
vratimo se malo nazad...
trebalo mi je da shvatim kad Bepica pominje sestru da ne pominje svoju sestru(jer ju nema) nego medicisnku sestru. cesto je pricao o njoj, a njoj je, kao i Radojki pokazao moju prvu poruku, prvi pokusaj komunikacije, i kako se svi sjecate, obje su izjavile "bjezi od nje, ona je luda..."
Bepica svaki dan dobije poruku od sestre sa sadrzajem koji sendwich danas zeli...odgovor je svakoga dana isti..."iznenadite me"
petkom Bepica i njegova sestra igraju igru smrtonosnih bolesti..naime ocito da petkom imaju najmanje posla pa onda raspredaju o bolestim koje mogu ubiti covjeka..
zanima me jesu li danas razgovarali o mojoj?
hahahaha, ok, mozda nije dovoljno opaka za njihov petak...ali danas je Bepica sigurno pomislio na endometriozu ...
"znas, pitao me kolega hocu ga mijenjati u subotu na dezurstvu, ionako nista ne radim pa sam pristao, sad ja necu morati bar jedno 4 mjeseca biti dezuran" rekao mi je Bepica pocetkom 12og mjeseca...
"znas, ako budes htjela, mozes doci vidjeti gdje radim, ili me mozes posjetiti pa cemo na kavu u onaj birc" (sjecate se onog birca di me prvi puta izveo) "ali eto, ne moras, to ako budes htjela, nije da te teram" nastavljao je sve zbunjeniji jer nisam odreagirala
"doci cu, budalice moja, ne brini...samo jos ne znam tocno vrijeme to ti najavim"
prije nego sam krenula put Hirceve, poslala sam poruku.."zelis li da dodjem u Hircevu ili idemo na kavu?"
znala sam koji ce odgovor biti jer me Bepica zarko htio upoznati sa sestrom..jednostavno je zudio za tim...
Stigla sam ispred Hirceve i nazvala...
Bepica se spustio do ulaznih vrata i otvorio mi.
Sreca je zarila njegovo lice, stidljivo mi je dao pusu i odveo me za ruku gore na kat...
Kad smo dosli pred ordinaciju, pustio mi je ruku i zazvao sestrino ime.
Sestra je srednjih 40tih, plava, zgodjusna zena, ugodna glasa..kako Bepica kaze najbolja sestra u Hircevoj..
"ja sam Mala Li" rekla sam pruzajuci ruku koju mi je spremno i uz smijesak prihvatila, "ona ludjakinja s porukama" nastavila sam na sto smo se obje nasmijale...
Bepica je naprosto blistao od srece i poveo me u razgledavanje..
usput mi je pricao kako mu je jako draga sestra, kako ju cijeni i kako je unatoc tome sto ima problema sa guzvom otisao na pogreb njezinog tate...
otisli smo u "pusionu" kako ju je nazvao, malu prostorijicu gdje se lijecnici odmaraju pa smo sjeli...
Drzao me za ruku i pricao...
u jednom sam trenu ustala i pruzila ruku...
prihvatio ju je, ustao i zagrlio me...
Stajali smo tako jedno deset minuta i samo se grlili i darivali jedno drugoga malenim poljupcima...
sramezljivo...
....
2.1.2013 dan kada me ipak ove godine nazvao Bepica
Bepica mi ne odgovara na poruke...zvala ga ionako nisam jer znam da ga Radojka drzi na kratkoj lajni i znam da slusa..
pretpostavljam da ce danas i sa njim na posao...ne bi me cudilo, uopce, znala je to raditi cesto..
kako ne radi, tako ju Bepica odveze do Hirceve, ona ode do frenda pa na koju kavicu pa malo do grada i onda na ktaju Bepicine smjene opet do Hirceve da ju vozi doma..
"kako mu pokazati da grijesi? kako mu pokazati da mu ne zelim nazao?
da nisam luda! da ga volim...."
"znam!" sinulo mi je...
ja imam stomatologa preko socijalnog jos na Trgu zrtava u studentskoj poliklinici. ne znam ni je li radi uopce a ni kako se zove. nisam nikad tamo isla popravljati zube, uvijek bi ih nekako popravljala privatno..
pala mi je ingeniozna ideja na pamet da se upisem kod Bepice..
ok, ne bih isla kod njega popravljati zube, to nikako, mislim da bi ako situacija ostane ovakva bilo to jako udno, uostalom moja zubarka mi je cisto ok...
ali ako to napravim to je njemu plus, njegov bonus ili tako nesto?
mislim da ce shvatiti da mu zelim dobro zar ne?
uzimam mobitel....okrecem broj...
"ordinacija dr. ... izvolite"
"dobar dan, Mala Li ovdje...zanima me mogu li...."
pitala sam mogu li ga ikako iznenaditi i prebaciti se kod njega, sestra je vedrim glasom nakon sto je shvatila tko zove odgovarala na sva moja pitanja, no i objasnila mi kako se on mora potpisati na zahtjev a to nisam zeljela...
ustvari, nisam ga htjela vidjeti, ne na taj nacin, nisamhtjela napraviti pritisak na njega, htjela sam ga samo ugodno iznenaditi...
on je to naravno sve protumacio krivo...
"dodjite kad radimo popodnevnu smjenu oko pola 7, sad vec znate kad radimo" rekla je veselo sestra.
zahvalila sam se i prekinula vezu.
nekako me bio strah sto ce on kad me vidi, ali ok...sigurno ne moze ostatihladan na moju pojavu..pa jucer me jos ljubio, zar ne?
uostalom, bit cu krajnje sluzbena, upisat cu se i otici bez da uopce razgovaram s njim....bio je to moj "pakleni" plan...
nakon jedno pola sata zvoni mi mobitel...
moj mobitel ima mogucnost izgovaranja imena koje vas zove...malo scary ali fora...Bepicu sam umemorirala kao "Love"...
"Love"......"Love"...culo se na cistom engleskom...gledala sam u mobitel i osmjehnula se, ma znala sam da me nece napustiti samo tako!
Digla sam slusalicu..
"halooo" vedro sam rekla..
"mala li, medju nama je svrseno ja volim Radojku, tebe ne, nemoj mi slucajno dolaziti tu na upis i slati mi poruke" govorio je hladan Bepicin glas iz mobitela
nisam stigla ni zaustiti i veza se prekinula....
"Love is in the air.... Everywhere I look around.
Love is in the air. Every sight and every sound...."
Post je objavljen 18.01.2013. u 23:48 sati.