Marketing
Snijeg nije voda?
U nedostatku snijega u mom dijelu Rijeke s nostalgijom se prisječam svih onih snjegova koje sam doživjeo.
Prvi snijeg kojega se sječam gacao sam u selu slavonskom još u ono doba za koje moram dobrano potegnuti u svoje djetinjstvo, tamo negdije kad možda nisam imao ni pune četiri godine. U posjeti kod bake danima sam uživao u sanjkanju. Pa onda snjegovi u Rijeci, pa snjegovi na skijanjima, pa snijeg preko jaja u Lici, pa snijeg do jaja u Gorskom kotaru.
Iz svih tih snjegova uvijek sam izlazio mokrih ruku, nogu, glave ... Uvijek mokar do jaja
I sada sa zavišću gledam kako se naši Gssovci probijaju do zametenih goranskih sela. Obilaze starce i pričaju kako im pomoči i šta im treba donesti. Pa kažu: Potrebno im je dopremiti pitku vodu jerbo su bunari zatrpani snijegom! Slušam pak mi nikako nije jasno kakav je to sada suhi snijeg ljude zatrpao do krovova? Pokušavam zamisliti koliko bih snijega mogao otopiti u kući koja se u ove hladne dane grije cjepanicama 24 sata dnevno.
A možda se ovaj snijeg pretvori u vodu tek kada krenu poplave.
Vjerujem kako će biti onih koji će prigovoriti da takva voda ima drugačiji ukus, da je ovakva ili onakva, a ja znam da su naši otoci i sušni krajevi kroz sva pusta stolječa, preživljavali na kišnici a ne izvorskoj ili konzerviranoj (flaširanoj) vodi
Ova je moja slika Rijeke učinjena u studenom 2009. godine.
Post je objavljen 18.01.2013. u 20:24 sati.