Marketing
„Slušaj ti mužu!“
Kao svakog jutra, nakon popijene kavice koju ja skuham, moja supruga sjeda za stol da prelista 'štampu', a ja kao 'Prvoborac ravnopravnosti žena' odlazim u kuhinju oprati suđe. Taman sam isplahnjivao talog iz šalica i džezve kad u kuhinju upadne supruga (@alexxl bi rekao 'zmaj') držeći u ruci najnovije 'žutilo' zvano 'Jutarnji list'.
„Slušaj ti mužu!“ zagrmi ona, „gdje je sva ta lova koju si zaradio tijekom 41-godišnjeg (slovima: četrdeset jedno-godišnjeg) staža?“
„Ma kakva lova, ženo draga“, zabezeknem se. „Dobro znaš koliko sam zarađivao. Ta svakog mjeseca si mi točno referirala koliko još imam love makar ti nikada nisam rekao kolika mi je plaća“ rekoh iskreno. „Uostalom odakle ti sad, nakon što sam tri godine umirovljen, da pitaš?“
„Ma evo odakle!“ kaže 'zmaj' i gurnu mi 'žutilo' pod nos. „Evo što tu piše. Pa ako je g. Josip Jagušt u svojih 40 godina rada mogao zaraditi toliko da kupi sve ovo što tu piše, onda bi i ti sa svoje 41 godine mogao imati barem toliko!“
Obrišem ti ja ruke o krpu za brisanje suđa, uzmem 'žutilo' i imam što čitati.
Piše o izvjesnom Josipu Jaguštu, šefu Uprave državne tvrtke 'Petrokemija' gdje je proveo šest godina, koji je još 'rabotao i u Ininoj podružnici u Londonu oko tri godine, onda sedam u 'Agrokoru' i još koju godinicu u privatnoj tvrtki 'Gorup' d.o.o. Bilo je tu još nekih tvrtkica kao 'Amiculum' d.o.o., pa 'Urbano selo' d.o.o. no one su imale promet koji nije vrijedan spomena.
I zahvaljujući 'poštenom i predanom radu' u takvom okruženju, kako sam tvrdi, skupio je tijekom navedenih godina lijepu svoticu moneta pa da, za mirni život pod stare dane, kupi stan u Londonu koji danas vrijedi 8 milijuna funti ili ti 73 miliona kunića (kaže: „Kupio sam ga je 1997. godine za 1,8 milijuna funti!“) i četiri stana u Zagrebu ukupne vrijednosti 5,8 miliona kunića. Uz to naravno bilo je tu i ostalih sitnica: ishrana, odijevanje, automobili, putovanja, kavica za koju tisuću eura, etc. I ne bi to možebitno bilo ni tako čudno. Uostalom nije on jedini s takvim nekretninama u 'našoj' Hrvatskoj, da dotični gospodin nije u imovinskoj kartici napisao kako godišnje zarađuje 242.000 kunića, što mjesečno iznosi cca 20.000 malih krznaša.
Što je višestruko manje od onog što je zarađivao novi stanovnik Remetinca iz grada baroka, a što mu je omogućavalo da mjesečno, piše 'žutilo', u svoju 'kasicu prasicu' ubaci po 740.000 kunića.
„Je si li vidio?“ pita 'zmaj' kad sam pročitao članak. „Znam da si ti imao pod kraj radnog staža mjesečnu plaću nešto iznad polovice njegove pa si sigurno mogao kupiti barem dva stana u Zagrebu i jedan za 900.000 funti u Londonu kojeg bi sada mogli prodati za 4 milijuna funti! Gdje je ta lova?“
„Potroših ih na karte, piće i žene!“ rekoh. Da sam ju počeo uvjeravati u nešto drugo ne bi mi ionako vjerovala.
Post je objavljen 18.01.2013. u 15:22 sati.