Marketing
Kad niste htjeli...
Plakati su ovih dana u žiži događanja. Zahuktalo plakatiranje, plakanje i laktarenje sve u jednom. Kao pred kakve izbore ili cirkusku arenu.
Kad niste htjeli prvi... pa evo vam drugi! - kao da subverzivno i duhovito (s duhom) poručuju autori novog plakata predstave Fine mrtve djevojke, nakon što je prethodni plakat povučen zbog javnih pritisaka jedne katoličke udruge, vjerskih portala te na direktnu intervenciju gradonačelnika grada Zagreba, zbog tvrdnji da vrijeđa vjerske osjećaje. Predstava će poslije svega, bez sumnje biti rasprodana. Dosadašnje iskustvo pokazalo je da religijske organizacije (u ovom slučaju Katolička Crkva) dizanjem nepotrebne halabuke u pokušaju ušutkivanja njima nepoćudnih glasova, redovito postižu upravo suprotno od onoga što su željele postići - praveći napadnutima besplatnu reklamu (slučajevi Last temptation of the Christ, Madonna, Dan Brown, Harry Potter, etc.). Na koncu, halabukičare ne treba žaliti, tako im i treba kad umjesto argumenata koriste histeriju. No vratimo se sad na pitanje povrijeđenih vjerskih osjećaja.
Štošta vrijeđa osjećaje samozvanih vjernika, no pitam se, što takvi uvrijeđeni vjernici konkretno blasfemično i uvredljivo vide, da ih toliko silno zgraža i vrijeđa? Kroz kakve naočale oni gledaju svijet i ovaj prvi plakat koji ih je toliko uvrijedio? Na njemu je konkretno prikazan kipić Marije koja nježno grli Mariju. Dakle kipić simboličnog zagrljaja Majke Božje uvrijedio je neke katoličke vjernike koji su se potrudili maknuti njima sporan plakat. Kako to da, navodno vođeni (u ovom slučaju) kršćanskim učenjima, uopće nisu bili sposobni prepoznati i pred sobom vidjeti ono ključno čemu ih ta učenja uče?
Kako recimo ne vide ono primarno što u ovom slučaju dijele svi prizori dviju krhkih žena (ovdje Elizabete i Marije) koje tako dirljivo, ganutljivo, iskreno, lete jedna drugoj u zagrljaj? Kako to da vjernici koji se zaklinju u dobro, u takvom prizoru ne vide upravo ono dobro što bi jedino trebalo biti vrijedno vidjeti, onaj isti dobar-bolji-i-najbolji zajednički detalj, prepoznatljivu paralelu, zajednički nazivnik svakom čovjeku čista srca i nezagađenih misli? Kako ne prepoznaju, ne vide i ne razumiju to ključno dobro što se zove...
...što se zove - ljubav? Da, ljubav. Ljubav između muškarca i žene, ili ljubav između dvije žene, ili ljubav između dva, tri ili dvanaest muškaraca, svejedno. Ljubav.
Iako su pitanja retorička i ne traže odgovor, logika nam ga/ih svejedno nudi. 1) Ili takvi vjernici očito ne poznaju svoja vlastita učenja u koja se kunu. 2) Ili ljubav iz tih učenja nije zajednički nazivnik takvih vjernika (već nešto drugo), pa ju ni ne mogu prepoznati. 3) Ili im srca nisu čista niti misli nezagađene, pa umjesto ljubavi (i u ljubavi) vide to drugo, odnosno, samo zlo i uvredu. 4) Ili sve navedeno.
Pri tom je vrlo znakovito da uvrijeđeni vjernici nisu ni na tren pomislili na hrvatske građane, vjernike i nevjernike, drugačijih razmišljanja i/ili konfesija koji, niti ljudski niti vjerski niti ikonografski niti na bilo kojoj drugoj osnovi, nemaju razloga ni povoda osjećati uvrijeđenost tim plakatom, ali im je zato ovim aktom cenzure nametnuta volja uvrijeđenih da bez obzira što njih plakat ne vrijeđa - plakat ne mogu gledati. To je onaj stari nacionalistički stav i način "razmišljanja" da, osim pravovjernih, drugačiji u zemlji ne postoje, a ako postoje nemaju ista prava kao "mi Hrvati".
Tako i ovaj slučaj samo potvrđuje da Hrvatska u svojim porama, svakodnevnim navikama, običajima, među zidovima institucija, domovima, na ulici, među ljudima, nije sekularna država za kakvu se izdaje na papiru. Iako se na papiru izdaje za takvu, promatrajući recentne događaje, jasno je da je zaista krajnje vrijeme da ova zemlja to konačno postane i u praksi, jer golema šteta primjerovane paralelne linije ćudoređivanja u našem je društvu već počinjena i svakodnevno se čini. Sloboda mišljenja, govora i umjetničkog stvaranja u ovom je slučaju narušena, ne zakonskim, već nečijim svojevoljnim micanjem „vjerski nepoćudnog“ plakata. A u nekom drugom slučaju tako može biti i uklonjena pjesma, slika, knjiga, riječ (ili nečija glava), a u krajnjoj liniji i "vjerski neprikladna" sapunica u blagdanskom periodu.
Srećom, Hrvatska nije Rusija, pa autori povučenog plakata, za razliku od članica ruskog ženskog punk-benda Pussy Riot, ipak ne mogu i neće zbog tzv. „vrijeđanja vjerskih osjećaja“ i tzv. „viših političkih interesa“, nedužni pred svijetom i bogom (ako u njega vjeruju), završiti u Sibiru.
Update (razvoja događaja): 12.00h Plakatom za 'Fine mrtve djevojke' uvrijeđeni i muslimani; O živote, komedijo!
Post je objavljen 18.01.2013. u 04:00 sati.