Sjećaš se, moja mala golubice ruska imena i očiju baš
takvih, crnih, tamnih, tamnijih od noći u stepama dalekim, predalekim,
sjećaš se kako sam ti čitao. Jedne davne godine. Davne zime. Ovu baš.
Naučio me Miša, naš stari nepoznati prijatelj iz kavane "Kontinental"
za kojega se nije znalo ni otkud, ni zašto, ni kada je
svoj ledeni grad na sjeveru zamijenio našim malim.
Namučio se sa mnom i ja s njim, a ti si se smijala mojim omekšanim glasovima. Do suza. Grleno, pa tiho, grgoljilo kao anđeoskih zvončića cilik.
I tko bi zamjerio?!
Ti si se smijala, a ja glasnije i glasnije pokušavao:
Oči čornije, oči strastnije
Oči žgučije i prekrasnije
Sjećam se. Onda si se zamislila, pogledala me smrtno ozbiljno svojim
pomalo istočnjačkim, kosim i tamnim pogledom, pa izvukla cigaretu.
Ostavih staru, Mišinu knjigu, zapalih ti ponavljajući, možda i u sebi :
Kak ljubju ja vas, kak bojus' ja vas
Ti, žudno si povukla dim. Kao utopljenik zrak.
Pogledala me pogledom gorućim iz kojega se ništa nije dalo iščitati.
Samo vatra. I neka neobična tuga.
Poljubila me te večeri na stanici dok je vjetar zavijao u golim krošnjama
Fiumare.
Rekla si tiho nešto poput...nikad neću zaboraviti ovu pjesmu
a, ja sam ti toliko toga htio reći.
A, znaš li, moja mala golubice ruska imena
da je jučer bila godišnjica pjesmi koju nikad nećeš zaboraviti.
Točno 170 godina od prve objave.
A, sjećaš li se, moja mala golubice ruska imena, što sam ti obećao
te večeri kad smo proslavljali tvoj rođendan u kavani hotela Kontinental?
Sjeti se, moja mala golubice crnih očiju i ruska imena jer ja se sjećam svake riječi, svakog pogleda !
I sve, baš sve je još isto i još živi i probudi se u danima oko tvojeg rođendana
Post je objavljen 18.01.2013. u 00:37 sati.