Postoje oni trenuci u vezi kada su svade neprestane...
I oni kada je mir, tisina, melankolija... pa prizeljkujes da se dobro posvadate...
Postoji trenutak kada ti njemu kazes da ga volis, a on pobjegne... I kada on tebi kaze da te voli, to isto postoji i ljepse je... Pogotovo ako je neocekivano iza tvoje zgrade u autu koje je upravo razbio. :P
Postoje trenuci kada odlucite da zivot odvojeno nije vise podnosljiv...
I onda kada shvatite da je zivot odvojeno nekada bio laksi...
Nekako se nakon tog koraka preko praga dogodi da shvatite da je vrijeme da kupite macku, umjesto da napravite dijete... Premladi ste za dijete...
A postoje i trenuci kada jednostavno tebi idu na zivce ostaci njegove paste za zube u umivaoniku, a njemu sto tvoje kose ima svagdje... bez obzira sto je i macak dugodlak pa ima i njegove dlake, ali koga briga...
No nadete kompromis, kao to da spustate obje daske od wc skoljke, umjesto da se svadate tko ju je trebao podignuti, a tko spustiti...
Najteze je nekako kada dode trenutak, nakon dvije godine kada shvatite da vise ne izlazite...
Zajedno ste... U vasem stanu, s vasom mackom i sa spustenim daskama wc skoljke...
Izlazite sa prijateljima, ti sa svojim prijateljicama, on sa svojim prijateljima...
Ali vise ne izlazite vas dvoje... Na spojeve... U kino... Na veceru...
Zasto?
Pa mozete doma skuhati veceru i pogledati film skinut preko torrenta...!
Nakon dvije godine zajednickog zivota sa Tecktonikom, jednostavno mi je sinulo...
Nije bit toga sto mi zivimo skupa...
Bit je u tome da smo sa tim zivljenjem skupa prestali odlaziti na spojeve, jedan s drugim...
Gdje smo izgubili to?
Da li smo zaista odlucili da nama vise ne treba da izlazimo zajedno, da se poslatamo u autu na nekom parkingu jer heeej, imamo doma svoj krevet?
Fale mi nase vecere kada smo se smijali kako onaj debeli u kutu zvace ili kako je ruzno nasminkana ona crvena... I kako ja ne znam jesti pizzu, ali samo u restoranu jer sam cijela onda smotana od pristojnosti...
Fali mi kako bismo uzeli ljubavna sjedala u Cinestaru i gledali film... Ja bih na krvave scene zarila glavu u njegovo rame, a on bi mi stavio ruku u razinu ociju, kako slucajno ne bi dosla u napast da pogledam. On bi vrtio ocima kada bi cure vristale jer je zgodan lik skinuo majicu (da, natjerala sam ga da gleda Twilight, bila sam glupa i mlada, bljak bljak bljak, sada znam bolje!), a ja bi se cerekala kada bi on blenuo na gole grudi neke glumice... hihihihihi
Jucer smo postavili nove standarde... Nove stranice...
Istina, nas Maine Coon-ac sada ima 5 kilograma i 7 mjeseci je star, nije ljudsko bice, ali je svakako dijete... Ipak to ne znaci da smo on i ja odrasli, da je vrijeme da prestanemo "voljeti sve sto vole mladi"... I dalje imamo 22 godine i premda zivimo zajedno, spojevi nisu iza nas...
To sto smo mi savrsen spoj ne znaci da Ema Stone i Ryan Gosling na filmskom ekranu nisu... To sto u nasem zivotu nema pucnjave, ne znaci da je ne mozemo gledati... Istina, busilice i razvlacenje izmedu dva auta su svakako previse, ali Gangster Squad ce mi svakako ostati u lijepom sjecanju, dobar film za pogledati... Svakako preporucam u dvoje, cure, dovoljno krvi da se mazite s njegovim ramenom dok vas stiti od nocnih mora... :D
Post je objavljen 17.01.2013. u 21:04 sati.