Ljudi mrze promjene iz jednog jednostavnog razloga: promjena znači kraj jedne ere u našim životima. Pristati na promjenu znači učiti sve ponovo odnosno krenuti ispočetka. Sve što smo do sada napravili promjena poništava. Jer, ako je moralo doći do promjene znači da nešto nije valjalo...
Ili možda ipak nije sve tako sivo! Možda je i ono staro valjalo, ali jednostavno je s vremenom izgubilo smisao, isfuralo se i nije se više uklapalo u naš život. Naći ćemo se u zlatnoj sredini – ponekad nešto ne valja pa traži promjenu, a ponekad valja no staro je, isprobano, istrošeno pa jednostavno promjena dolazi sama od sebe. Da ne duljim zamarajući sebe i vas svojim razmišljanjima, krenut ću u srž problema. Da li je promjena nužno zlo ili poklonjena nova prilika?
Prije 3 mjeseca mislila sam da je promjena nužno zlo. Ne, lažem..bila sam UVJERENA da je promjena nužno zlo i da se cijeli moj svijet ruši promjenom na koju sam htjela-ne htjela, morala pristati. Nije mi bilo lako. Radilo se o mojem životu koji je do tada funkcionirao na savršeno kaotičan način. I odjednom: bam! Sve se trebalo promijeniti. Trebalo je pokupiti svoje prnje i krenuti dalje. Sve je moje išlo samnom, no navika...tu prokletu naviku, rutine i dobro poznate ulice trebalo je zamijeniti novim navikama, novim rutinama i novim ulicama. Prazne bočice parfema trebalo je posložiti na druge police. Trebalo je pronaći novi kauč u koji će se moje dupe ugnijezditi i ne se željeti dizati. Trebalo je pronaći dio stana gdje će moj 'kreativni nered' od trenutka promjene stajati. Trebalo je ponovo izmjeriti koliko vremena treba od stana do centra grada i koja trgovina u blizini novog stana radi najduže u slučaju da u nekim kasnim satima ostanem bez nikotina. Sve su to bile gluposti, no ja sam ipak bila izgubljena u tom novom svijetu; u toj promjeni...
Dan po dan i počela sam se prilagođavati. Postajalo mi je sve ugodnije. Bio je to zapravo divan novi početak koji se savršeno poklopio s mojim novim poslom. Nakon mjesec dana shvatila sam da promjena nije bila nužno zlo nego poklonjena nova prilika za drugačiji život. Nije onaj 'stari' život bio loš, ali ovaj novi bio je bolji. Reći ću ovako: savršen nastavak nečeg dobrog. Nakon toga, svaku sam promjenu s veseljem prihvaćala jer sam znala da svaka promjena donosi nešto novo, zanimljivo i dobro.
Iste su promjene ponekad potrebne i što se društva tiče. Zašto? Pa jednostavno zato jer se i društvo izgubi u kolotečini rutine. Ne kažem da je potrebno mijenjati prijatelje kao prljave čarape. Daleko od toga. Prijatelj/prijateljica i društvo nisu dva ista pojma. Prijatelj je samo jedan, možda dva, eventualno za troje njih možemo reći da su naši 'pravi prijatelji'. Društvo je skup ljudi , tako nekako bi ga mogli nazvati. Da ne duljim – društvo je jedno na fakultetu, drugo na poslu, treće je ono iz djetinstva, četvrto iz kvarta, itd. Uvijek je jedno od njih ono s kojim provodimo više vremena nego s drugima. Je li i u ovim situacijama ponekad potrebna promjena? Zasigurno! Zasiti se čovjek istih priča, istih izlazaka i istih stvari kojima se društvo bavi. Ponekad stvarno nije loša opcija promijeniti društvo – promjene radi, novih ljudi radi i novih tema za pričanje radi. Razbiti kolotečinu ponekad jednostavno moramo.
Nužno zlo ili poklonjena nova prilika? Prije bih rekla poklonjena nova prilika. Bojati se promjene znači imati strah od vlastite budućnosti, jer nas u životu na svakom koraku čekaju promjene i nove stvari. Promjena je mogućnost da okrenemo život u potpuno novom smijeru. Možda baš u tom smijeru pronađemo sebe. Odnosno, ono najbolje od sebe.
Svaka moja iduća promjena bila je veselje. Koliko god ona loše izgledana na prvu, na drugu se ispostavi kao najbolje moguće rješenje u tom trenutku. Za sve postoji neki razlog; pa i za promjene...
Post je objavljen 17.01.2013. u 17:46 sati.