Neki dan mi je u Lidlu privukao pogled simpatična staklenka. Vidim – peršin, suhi. Vidim i – neka sitna cijena. I onda jedva pronađem sitnim slovima napisano: Zemlja podrijetla: Kina.
Pa dobro jesmo li i na to spali – da i peršin uvozimo iz Kine? Tko to uopće dopušta? Kontrolira li to tko? I tko to kupuje?
Pa se sjetim i Nadalina začina – kak' ti dalmatinski, a ono uvezeni, npr. origano iz Turske. Uskoro će i to iz Kine uvoziti, kao da nam nije dosta plastike odande.
Sramota.
A u Plodinama – mladi ciparski krumpir. Čovječe, pa gdje je Cipar?! Gdje je Kina?! Sad će netko reći da su to zakoni tržišta. A kod nas zjapi neobrađena zemlja, prazna, zarasla. A mi lijepo uvozimo čak i peršin. Po meni je to prvo zakon lijenosti, a nakon toga zakon novca, ništa drugo.
Post je objavljen 17.01.2013. u 11:33 sati.