vrata na koja kucah
bijahu tek malo odškrinuta
nikad nisi skinuo lanac
onako….kroz uzski otvor
izmijenismo siječanja, uspomene……..
ne znam….možda te prisjećam na „onog“ –tebe
možda gorčina izgubljenog vremena nahrupi
….poput žgaravice……mojom pojavom
možda dovodim u pitanje tvoju razinu ne-uznemirenosti; ataraksiju
možda je moja svjetonazorska uvjerenost, pa možda i uvjerljivost,
….toliko iritantna a opet prihvatljiva u toj mjeri da ruši konstrukciju
…. tvog života i ……..starenja
pitanje je samo; dali ono što govorim u tolikoj mjeri podkopava
….bedeme tvoje ne-uznemirenosti da to postaje ne-podnošljivo
ne-podnošljivo u mjeri zrcala koje bezsramno i nimalo taktično
….govori ono što, zapravo, ne želiš čuti……
Iako …zapravo….znaš
ili je razlog šutnji toliko prozaičan da nije dostojan ni tebe ni mene
ili sam ja toliko iritantan a ti toliko obziran da puštaš da vrijeme….poput ….černobilskog betona prekrije sve nagazne mine
a možda sam ja poput stare usidjelice, frustrirane nimfomanke…….. ispao iz ….konteksta vremena
možda ja živim u romantizmu iz Servantes-ova doba
zapravo……skoro je sigurno da sam podpuno …..anakron
eto!!! Nikako da iz distopije prijeđem u utopiju makar i otopljen u“civilizacijskom trenutku“
ne znam…….
in principio (izmedju nas i među nama) erat Verbum
et Verbum erat apud (za mene) Deum
a za tebe apud nomen nescio
tu „riječ“ smo „titrali“, „vibrirali“ kroz mnoge aspekte, pojavnosti, ali….
uvijek je to bila „riječ“
„riječ“
„riječ“ bez obzira na kontekst ili medij u kojem smo je tražili
i sad je ta „riječ“ propala u suhi i vreli pijesak ….šutnje, šutnje kojoj ne vidim ….kraja
ili je to ipak…..samo mali intermeco čiju mi suhoću(paradoksalno) hrani ….prelazak iz dura u mol potaknut s ne-tako malo….vina
….i uslijed ne tako rijedkog „weltschmerz-a“
……
barba
...........................
refleksije;
srećom ...povod elegiji i suzama bijaše tek.....zabuna, neutemeljena predpostavka i naravno........povrijeđena sujeta. Ah; stara priča.....
Post je objavljen 16.01.2013. u 23:28 sati.