Ništa ne mrzim kao čitat iste novine u dva različita grada. To me momentalno porazi. Mrzim kafiće u kojima nam i ne preostaje ništa drugo. Svi ti suvišni kafići u kojima rade oni što trenutno nemaju drugoga posla. Kvazi konobarska kasta što nemilosrdno srozava ugled jedne plemenite profesije. Među sobom se natječu u drskosti, na našu štetu, dakako:
-Daa, sad si mi došo pit kavu, kad moram čitat «Gloriju»!
Ova država stasala je na alkoholu. Rat je strah, a strah? Strah je bratu vrag!
Lički gostioničar, sličan onomu iz «Jelenka»(zdepast poput pravoga krumpira) nedavno je predamnom izjavio sljedeće:
-E to su bile godine...devesprva, devesdruga...ja sam znao imat po dve tisuće maraka na noć!
Šta bi taj dao za još kakvu čarku ili blitzkrieg! I tako je kolijevka naše nacije dobrano poškropljena etanolom u raznim oblicima i postocima. Stvarala se država, a svi su bili pijani...socijala po badelu, studentarija po vodki i vinu, elita po henessyju, krema po Jack Danielsu. Za potonji Kentucky bourbon, prljavi dio posla odradili su Guns and roses. Imperijalistički sweat metal. Sjećam se plavokose šiparice u kjodu sa zakrpom «na Slasha» kako u 11.30 1991. naručuje: Jack Daniels colu!
Da, Don Perignon gemišt!
* * *
To su bile godine;
Studirao sam Ruski i Grčki na filozofskom. Maštao sam naravno o prebacivanju na komparativnu književnost i na akademiju dakako. Stanovao sam u prilazu JNA-bivšem, pio uglavnom kaštelet i vodku i pisao izrazito loše pjesme. Uzbune, snajperiste i policijski sat nisam baš uzimao za ozbiljno. Država je na sebi nosila mletačku, crno bijelu masku: Crno-kaos, bijelo-tišina. Šutke smo motrili na pristižuće kolone izbjeglica. Nadali smo se da se linija neće više pomicat zapadno, ali svakim danom, ona je bila sve zapadnije. Pokoji sumanuti branitelj odvrnuo bi rafal u plafon birca da nas podsjeti koliko smo ustvari blizu...Mi smo i dalje lokali sav taj alkohol i možda nam se intimno i dopala ta silna besperspektivnost. Stranci koji su i tada navraćali, divili su se našem stoičkom podnošenju zbilje. Dijabolični iracionalni mazohizam. Upoznali smo tako i marketinški aspekt rata i njegovu poantu o trošenju. Potrošite se, prije nego rat potroši Vas! I want you in my supermarket!
Lijepo se obuci, izađi, napij se...ako si muško javi se! Pušit ćeš Marlboro lights!
* * *
Paralelno sa ratom odvijala se i promjena društvenog sistema. Pijanu samoupravnu utopiju, zamjenio je retrogardni kapitalizam u svom najgladnijem izdanju. Kapital po drugi put među Hrvatima. Na velika vrata vratila se i katolička crkva. Kingdom come. Tuđman je sve skupa nastojao prikazati kao revoluciju. Što se nakon svega usadilo u svijest pojedinca?
Nasuprot njemu, stasala su ultimativna gospoda Glembay. Luđi no ikad prije. Sišli su s kontura halucinacije rakom izjedenog vizionara. 200 jebenih obitelji Jurak naoružano telekomom, dionicama i slamčicama za krv.
Post je objavljen 16.01.2013. u 11:29 sati.