Na užurbanom peronu raskošne ljubavi
pohotom crveno obojani vlakovi
Zajahalo je vrijeme satove
vojničkim mehanizmom otkucava
Čekam trenutak milo moje
zaboravljen od ispraznosti prevelikog
slatkog bez okusa predubokog
ispunjavanja sa mirisom prolaznosti
Primi me draga
putnika bez torbe i šešira
Dotakla me vrelim Afrodita jezikom
napila opojnošću medenog nektara
Rasprsnut će se požuda kišnih noći
česticama vilinskog praha
dok uranjam u svileni san kapljama uzdaha
oblikujem ti usne prstima nestašnog cvrčka
Krike sam tvoje udahnuo potrebom prosjaka
borca sa slabošću želja
vrijeme staje na tračnicama tvoga tijela
Ovo sam objavila pod Harlekin u sklopu poetske igre portala Očaravanje
Post je objavljen 16.01.2013. u 00:26 sati.