Hodam alejom našom ,alejom gdje nekad odzvanjao je tvoj smijeh .
A sada hodam sam zagledam se ravno pred sebe,i o ničemu ne razmišljam,
Prolazim pogledom kroz tu aleju mira ,aleju moje sreče ,aleju srca mog
I tako svaki tren dok gledam u jednu točku ovako sam ništa oko sebe ne osjećam,
Hodam poput duha tom alejom spokoja ,i dok sjaji to sunce ,svijetla ja ne zapažam,
ne vidim ga kao svijetlo,več samo tebe ljubavi imam pred očima
hodaš obzorom moje duše ,meškoljiš se u srcu a odmaraš u glavi
ali to samo sječanja su ,tebe nema ,fališ mi ,onako nedostaješ
i tako prolaze mi dani u tom hodu koji se ponavlja
pojačava se to nedostajanje ,osječam tu prazninu
i ponekad trznem se kao iz sna i tog pogleda u prazno,
sa smješkom na licu,jer imam tebe koja si uvijek tu,
ali ipak nakon svakog buđenja ,stvarnost me podsjeti
da to samo je san ,ali volim te barem tako osječati ,barem sanjati
i tužan zbog tebe biti jer kako ide pjesma kad tuga nestane i ti češ nestati
a ja ne želim da nestaneš malena