Zora, zagreb, park ribnjak. Ja i edi smo dva psa u gluhoj bjelini. On je iskopao neku kartonsku kutiju i dere je, mene ispunjava svaka njegova radost. Odavno sam spreman na sve uspone i padove. Samo moja definicija života polako,ali sigurno dobija novi smisao.
Imam pitanja, samo neznam,nisam siguran kome da ih uputim. Zato pitam vjetar, a on odgovara tišinom i mirom. Možda je tišina i mir zapravo odgovor na moja pitanja, i na moje molitve. Koliko me dugo praznina ispunjava i da li je ta praznina ono što mi daje krila i polet? Tko je ono jednom pitao , kada prestaje vrijeme i gdje prestaje vječnost ? Možda u srcu :-), ili u glavi. Um je okultan a srce je mistično. Volimo mistično istražujemo okultno,skriveno... Tu je negdje zla kob!
Post je objavljen 15.01.2013. u 07:39 sati.