Marketing
HOT OLD ALBUM: The Black Keys "El Camino"
(Nonesuch/Warner, 2011), žanr: alternative blues/rock
Oni koji ne žive u Americi sigurno su bili poprilično zapanjeni kada su otkrili da je hvaljeni “El Camino“ posljednji album The Black Keysa, nekonvencionalnog i osebujnog rock-blues dua iz Ohaia, ni manje ni više nego njihov sedmi studio album. Mislim na one koji su o the Black Keysima saznali tek preko njihova dva prethodna albuma. „Attack & Release“ te naročito, „Brothers“ su na neki način zapravo probili međunarodne ne samo imaginarne granice koje još uvijek postoje usprkos svemoćnom Internetu. Ne sjećam se da je itko iz krugova u kojima se ja krećem znao za njih tamo neke 2008. A do tada je već plodnosni duo u džepu imao ravno četiri odlična indie albuma. Što ti je cijena neovisnosti. Ipak, gotovo sam sigurna da Patrick Carney i Dan Auerbach ne bi to stanje stvari mijenjali niti da im se ukaže prilika za to.
I na kraju svakog težeg puta do zaslužene popularnosti i slave, pravi karakter se uvijek otkriva u punom sjaju. Pravi karakter The Black Keysa je njihova iskrenost, sirova snaga i iskonska sila, osebujnost i poriv da “ruju” po zacrtanom putu i ne mrdaju s njega bez obzira na sve. A taj ih put vodi u glazbenu povijest gdje bez sumnje i pripadaju i gdje će, sigurna sam jednom i završiti.
Slobodno otiđite nazad u vrijeme i prekopajte po njihovim starijim abumima jer će vam to biti dobro utrošeno vrijeme: sve od The Big Come Up (2002), Thickfreakness (2003), Rubber Factory (2004) i Magic Potiona (2006), ali nikako ne ispustite zadnja tri: „Attack & Release“, recentniji “Brothers” koji je doslovno potukao sve živo, pobrao hrpu nagrada, Grammye među ostalima… Svi koji se bave glazbom dobro znaju da napraviti nasljednika jednog takvog albuma kao što je bio “Brothers” rijetko završava uspjehom, ćešće baš neuspjehom.
Zaista me je živo zanimalo kako će se Carney i Auerbach nositi s tom činjenicom, više hoće li ga uspjeti dostići, o tome da li će ga nadmašiti iskreno nisam niti sanjala. No, oni su upravo to i napravili. I sada sam poprilično sigurna da će i sljedeća djela biti na istoj razini. The Black Keysi su ona vrsta glazbenika koji mogu bilo kada i bilo za što napraviti sjajan materijal (Auerbach je i uspješan producent, producirao je posljednji odlični album kultnog bluesera Dr. Johna “Locked Down” koji također ima nominaciju za ovogodišnjeg Grammya).
Na “El Caminu” se duo ponovno udružio s producentom Danger Mouseom (Gnarls Barkley, Cee Loo Green itd.) apsorbirajući zvuk retro -soula u svoju originalnu sirovu rock-blues mješavinu. Netipično za prethodna dva albuma, “El Camino” je pravi parni valjak, trkaća mašina, rock jurilica koja ide taman toliko, u isto vrijeme brzo i sporo, da ju jedva, ali ipak možete spremno pratiti (skoro sve pjesme su ispod četiri minute trajanja).
Morate vidjeti i čuti kako The Black Keysi izvode “El Camino”, točnije bilo koju svoju bržu stvar uživo. Imate dojam da vas je pogodio jureći vlak ravno u glavu i vuče vas za sobom, a vi ste još prekrasno živi i zdravi i ne možete se otrgnuti divljoj vožnji ni da hoćete – a nećete.
Već prvi singl “Lonely Boy” je pogodio je u crno. U svakom pogledu. Ostali koji su slijedili: “Gold on the Ceiling”, “Dead and Gone”, “Little Black Submarines” samo zaokružuju priču o posljednjem The Black Keys albumu.
Uopće ne očekujem da će The Black Keysima ove godine promaknuti Grammyi (u množini). I to ne samo za “Lonely Boya”. No, ako vas baš puno ne briga za ovakve vrste nagrada (kao ni mene, u principu) – onda nemate što čekati. Ako niste do sada otkrili The Black Keyse, Grammy 10 njih ili nijedan – neće ništa promijeniti. Ono što hoće i što je zaista važno je ovo: izgubili smo NIrvanu i ne tako davno The White Stripese i još nekolicinu velikih, ali smo zato dobili The Black Keyse. Bez ograničenja i granica, pravih ili imaginarnih.
Popis pjesama:
1. Lonely Boy
2. Dead and Gone
3. Gold on the Ceiling
4. Little Black Submarines
5. Money Maker
6. Run Right Back
7. Sister
8. Hell of a Season
9. Stop Stop
10. Nova Baby
11. Mind Eraser
Legenda:
- mrak mrakova, 
- a dobar je nema šta, 
- tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albumaPost je objavljen 12.01.2013. u 01:36 sati.