Zovem te osmijehom, mamim kao da mi ne pripadaš.
Osvajam i da sam prvi puta na tvome tlu ljubila bih ga istim vrelim usnama, istraživala mekim prstima.
Bespoštena je borba mojih čari sa tvojim očima.
Neću ti dozvoliti predaju, do zadnjeg daha tjerat ću te na borbu.
Dok se sladiš mojim grudima a tvoje ruke me drže čvrsto ispod struka dlanovima oblikujes polutke od gline.
Prilaziš, jarbol tvoje barke čvrsto razdvaja lepršave oblake i u nebo uranja.
Plovit ćeš u meni do posljednjeg uzdaha i u tom trenu mi smo jedno.
Spustit će se kiša, zaliti nas kapljama znoja, krike u naletima ponijeti vjetar zanosa.
U grmljavini nestajemo.
Sami.
Ti i ja tonemo skupa u more zagrljaja.
Post je objavljen 14.01.2013. u 14:01 sati.