Osim knjiga predstavljenih u nekoliko prethodnih postova, nedavno sam pročitala i dvije knjige koje ću samo spomenuti:
1. Matilda Mance – „Nijemi svjedok“
Knjiga mi je bila zanimljiva jer autoricu poznajem po imenu, radi u pravosuđu, državna je odvjetnica u Varaždinu (pred mirovinom ili već u mirovini), a osim ove knjige, napisala je i svoj prvijenac „Smrtonosna zamka“, kao i nedavno objavljen krimić „Djevojka s brucošijade“. Sva tri su romana u žanru krimića, jer autorica crpi teme iz vlastitog radnog iskustva. „Nijemi svjedok“ govori o organiziranom kriminalu, ubojstvima i trgovini bijelim robljem, sve na području Varaždina i oko njega, pa je bilo zanimljivo gledati kako se meni poznati predjeli pretvaraju u setting za knjigu. Pitanje je zapravo koliko bi zanimljivo bilo onome tko nije iz tog područja i kome ono nije poznato, jer mi se čini da je autorica pisala roman sa sigurnošću da čitatelj zna kako sve to skupa izgleda.
Nije loše, ali pomalo naivno. U svakom slučaju zanimljivo kao eksperiment.
2. Sadie Jones – „Otpadnik“
Radi se o studiji obitelji, odrastanja i socijalne disfunkcije. U središtu je radnje Lewis, na početku romana ima četiri godine (i otac mu se vratio iz rata), a na kraju romana ima gotovo dvadeset godina, i roman ga prati nakon povratka iz popravnog doma gdje je proveo nekoliko godina zbog delikvencije. Knjiga predstavlja niz obiteljskih tragedija (a paralelno prati i priču kćeri obiteljskih prijatelja), nemogućnost da se određeni tragični događaji među glavnim likovima konačno razriješe, zbog čega bujaju i započinju novi niz nesretnih okolnosti. Nije loše, ali je Badnjak pogrešno vrijeme za čitanje ovako beznadne knjige.
I dalje u Tolkienovom društvu, skoro sam gotova s „Prstenovom družinom“. A kamo dalje? To ne mogu reći.
Post je objavljen 13.01.2013. u 15:27 sati.