Marketing
Crkva 21. stoljeća
Kada Vas iznevjeri netko kome vjerujete, tada ste žalosni i ljuti. Međutim, ja kao vjernik, nisam ni žalosna ni ljuta, nego sam zadovoljna.
Konačno mogu reći da je iz nečeg što je loše, proizašlo nešto dobro.
Crkva je progovorila, a ja sam nakon dugo vremena osjetila prosvjetljenje zbog njihove javne propovjedi. E, baš nas znaju duhovno obogatiti.
Ja sam vjernik, ali moja vjera je sada pod velikim upitnikom. Ne vjera u Boga, u njega vjerujem, nego vjera, da Bog u kojeg vjerujem ima neke veze sa Crkvom 21. stoljeća.
O dragi crkvenjaci, bilo Vam je dovoljno malo kapitalizma, požude, sexa pa da sve vrijednosti pošaljete k vragu.
Glavni urednik Glasa koncila Miklenić Ivan poziva državne službenike da im nije zadaća gospodariti i nametati svoje svjetonazorsko viđenje nego služiti.
Kakav paradoks, upravo to i Crkva pokušava raditi, nameće svoje svjetonazore i gospodari umovima na svakoj nam svetoj misi pa sada i u medijima. Nadalje pozivaju se crkvenjaci na ustav, povelje, međunarodna ljudska prava, a istovremeno osuđuju homoseksualnost, različitost i zdravstveni odgoj po meno obavezan i potreban.
Znate li zašto? Zato što je upravo crkva ta koja je ispraznila klupe na svetoj misi, upravo zato što osim teologije nisu adekvatno obučeni biti psiholozi i čovjeku na misnoj propovjedi prenijeti poruku od Boga.
Da li se Crkva pita kako to da još uvijek ljudi vjeruju u Boga, a već godinama u školi se uči da je čovjek nastao evolucijom. Isto tako ako je škola preuzela odgovornost za učenjem o seksualnom odgoju paralelno neka Crkva usađuje duhovne vrijednosti zbog čega uostalom i postoji.
Kaže Kardinal Bozanić da se današnji čovjek osjeća napadnutim i da čovjeka ne spašava čovjek nego Bog. Pa gos. Bozaniću ljudi se osijećaju napadnutim ako ih osudite zbog spolne orijentacije, zbog drugačijih pogleda na život. Jer upravo je crkva ta koja osuđuje čovjeka.
Pa zar nismo svi isti pred Bogom? Zar nije Isus umro na križu zbog cijelog čovječanstva? Crkva ga je razapela, a sada ga važno slavite i to tako da osuđujete pojedince. Zar nije Bog u svima nama ? Onda ste ga razapeli na križu, a sada u 21. stoljeću ga razapinjete u čovjeku.
Crkva 21. stoljeća i ja ne vjerujemo u istoga Boga. Ja vjerujem u Boga koji voli sve ljude, oprašta grijehe. Ja vjerujem u Boga koji ne osuđuje nego voli.
Kako to da crkva koja zagovara čovjeka i Boga nije prozvala vladu za siromaštvo, pdv na kruh, ovrhe i ostalu jad i bjedu koju nam država čini.
Što bi se dogodilo da čovjek dođe u crkvu i zamoli svećenika za kruh. Koji odgovor bi dobilo. Možda, pođi kući s Bogom, pronađi posao, štedi, brate u krivoj crkvi se moliš...Koje su to duhovne i moralne vrijednosti koje čovjek dobije na svetoj misi ?
Ja sam za zdravstveni odgoj u školama, zastupam različitost među ljudima kako u različitim vjerama tako i u životnim vrijednostima.
Ono što ne zagovaram je agresija, nasilje i seksualni odnos bez pristanka i odnos sa maloljetnicima, a pogotovo ne svećenike pedofile kojih je sve više. I crkvenjaci su ljudi, ali svoje grijehe i propuste skrivaju iza Boga.
Nije li grijeh spominjati Boga uzalud?
Neka naša djeca imaju seksualni odgoj u školama, a mi roditelji ćemo uz malo sreće probati pronaći crkvu u kojoj ćemo se moliti, gdje će nam djeca dobiti dohovne vrijednosti i mudrost da spoznaju dobro i loše.
Ako takva crkva uopće danas postoji.
Post je objavljen 13.01.2013. u 13:23 sati.