Marketing
Ništa za prijaviti
Pretenciozno je, tvrditi da si sa dva mora, koja dijeli tisuću i pol kilometara.
Pa iako te, objektivno, rođenjem i od jednog i drugog dijeli barem par stotina istih tih kilometara, ponekad se preko ruba čaše sam sebi nasmiješiš; ti znaš – da jest tako; da se ta dva mora i ti imate trajno. Da u sebi, osim škripe tramvaja, mirisa čokolade i kave iz gradskih tvornica nosiš i škrape juga i pješčane dine sjevera. I sve one trenutke, teksture, glasove i mirise između prostora i između vremena.
Naravno, cariniku na uvijek isto pitanje uvijek isto odgovaraš; ne, za prijaviti nemaš ništa.
A baš bi mu mogao izdeklamirati pokoju o baltičkom ljetu iz sjećanja na pubertet; sad i o baltičkoj zimi („znate, ovo mi je bilo prvi put...!“); mogao bi zaustiti o prijateljstvu, koje ni udaljenost ni godine ne umanjuju; ili bi mogao makar – kao u pojašnjenje vinjeta na vjetrobranu - prijaviti miris morske trave i kuhanog vina, okus dimljene haringe sa lukom, sjećanje na dugu žensku kosu na svom ramenu, nekad davno ranije, vremenom sve osjećanije.
Ali... ne, ništa za prijaviti...
Post je objavljen 13.01.2013. u 13:21 sati.