Marketing
Praški rezovi
Prag je kod mene položio popravni ispit, doduše s nekom trojkicom, al opet kako sam ja u godinama da sve teže mijenjam osnovna mišljenja i to je uspjeh.
Put do tamo s našim budućim domaćinom zanimljiv, jeli u atipičnoj austrijskoj krčmi usput, društvo ko iz crtića, snimio samo zidnu parolu, nešto u stilu ne požuruj me, radim, nisam u bijegu. Ulaz u Češku užas, toliko mi se zgadilo da nisam mogao snimati, kič ugođaj blještave kopije Las Vegasa, misao. logično da tako dekadentna država poput Češke srlja u propast.
U Pragu smješteni u potkrovlju, Vinohradska ulica, strogi centar, narušavamo mir mladih filmaša, naš domaćin vama poznati dugokosi Riječanin, uz njega u velikom stanu na dva kata Portugalac, Bugarkinja, Parižanin, drugi dan nam se pridružila i Slovakinja. Družili se jedno popodne uz riječku sarmu, vikend rade po 17 sati dnevno, Bugarkinja režira film, treba iskorist raspoložive resurse kad ih se uspiješ dohvatiti, inače praška škola, svak radi sve, recimo u ovom filmu je naš Luka tonac, u toj nekoj poznatoj novoj uspješnici koju mi eto nismo pogledali, Lorenco je bio snimatelj, inače svi su po vokaciji redatelji, tako da u kasne noćne sate čujem vrisku kat niže, alooo, ovaj film ja režiram !
Na moj užas sve trgovine prehrambenim artiklima u centru drže Kinezi, nitko drugi u tim dućanima nije ni zaposlen, drugi dan mi je bilo veliko olakšanje kad sam pronašao jedan "Spar". Filmašima ne smeta, kažu znaju se u tri noću spustiti po piće ako se pojave zvani ili nezvani gosti.
Prag je grad po mjeri pasa, ako izuzezmo Kineze naravno 
, na svakom koraku se mogu naći besplatne vrećice za nuždu ljubimaca, u centru su veliki parkovi, ali tu patroliraju i komunalni redari, sve pet. Jin je bio zadovoljan, jedino zadnji dan nismo znali za taj neki jebeni vatromet i baš je prvo puklo u njegovoj blizini, odjurio je nepogrešivo pred vrata našeg šminkerskog haustora. Odmah moram napomenuti, nevjeratno kako sam dobrog psa imao cijelo vrijeme na putu i tamo, kad stignemo o Pragu iz pasje perspektive bit će više na njegovom blogu.
Inače sam grad je odvratno komercijaliziran, vidio sam najmanje tri originalne Švejk pivnice, snimio sam samo ulaz u onu za koju od prije mislim da je prava.
Kupio sam novu futrolu za fotić, stara izlizana koja me pratila u blogerskom usponu završila je praškom smeću, vrijeme koje nas, što bi Srbi rekli, pelcuje od sentimentalnosti.
Post je objavljen 13.01.2013. u 11:07 sati.